Pregled posta

CVIT IZ KAMENA

Lito se malo, pomalo bliži kraju.Osjeća se mir u zraku.
Mir u moru. Gradu. Na rivi.
Čak je i udaranje mora drugačije…. ima neki poseban zvuk. Miran. Lagan.
Opuštajući. Spokojan.
Možda čak i malo tužan. Sjetan.








Jesen se nazire u boji mora, neba.
Jesen se osjeća u mirisu.
Nekako posebnom.
Kraj lita se osjeća u suncu.
Blago miluje…. Ne prži.
U kraćem danu.
Ali lipo je…. lipo….. mirno.
Toplo.








Sad mi je u glavi totalna praznina.
U glavi mi je svašta, i ništa, i lipo, i grubo i posebno.
I ono samo moje.
Pribiren polako po mislima.
I znam zašto je to tako.








I onda gledam ove svoje slike. Slike ovog cvića iz kamena.
Pa se sitin nekih svojih postova. Meni najdražih, neprimjećenih, sa malo, malo riči.
Di je svaka rič ka iz kamena, posebna.
Di svaka rič posebno zvoni.
Nešto posebno znači. Meni.








Isto ka i ovo cviće.
Posebno.
Cviće iz kamena.
Sramežljivo proviruje.
Pokazuje svoje nježne cvitiće.








Okupano suncem.
Skriveno u škrapi.
Zaliveno morem.








Posebno.
Jednostavno.
Skromno. Lipo.







Post je objavljen 29.08.2008. u 10:40 sati.