Pronađen savršen mir?
Da li je to moguće?
Kroz sve prostorije, kojima sam nekada trčala i vrištala pokušavajući uloviti brata, širio se savršen mir uz lijepe mirise ljetnog ručka iz kuhinje, pripremljenog majčinom rukom. S mirisom se miješao zvuk poslijepodnevnih vijesti, koje otac ni slučajno nije propuštao.
Opet sam mala.
Tiha.
Mali promatrač velikih oko sebe.
Što kao spužvica upija pokrete, navike, običaje, poglede...i sprema se za graditi negdje drugdje svoj dom, sa istim mirisima ručka pripravljenog na majčin način.
Letjelo je vrijeme.
I moj suprug je ležao i čitao novine, slušao vijesti, dok sam ja prala posuđe nakon ručka, a zatim glačala njegove košulje. I nikomu nije bilo jasno, gdje su se raspršile ambicije, a jedini san bio je imati topli dom, kao ova dva voljena bića, kod kojih provodim nekoliko vrelih ljetnih dana.
Post je objavljen 13.09.2008. u 13:09 sati.