Gledam ovog specijalnog Davida Carusoa i razmisljam... ni o cem posebno. Vise osjecam nelagodu jer moram gledat tog lika. Mislim.... ni o cem posebno. Al me ozbiljno iritira taj glumac. Jednostano mi antipatičan. Ne sviđa mi se.
Mite mite! Mite mite! Timotei. Timotei.
O gle, 3 u 24 sata. Svaka mi čast.
A-ahh! Skoro sam zaspao na kauču a nisam još skoro ni napisao išta.
Možda previše forsiram.
Jeste ikad poželjeli da možete zapisati sve svoje osjećaje? Nekako mi to nikad nije išlo za rukom. Zapravo mi nikad nije išlo ni pričati o svojim osjećajima. Ponekad bi bilo divno samo sve to izbacit iz sebe što riječima što djelima, a što pismeno (pjesmom, pričom, sastavom..).
Imam osjećaj kao da sam namjerno odugovlačio. Čisto zato što sam neodlučan. Neodlučan u vezi svoje budućnosti. Nekima taj 'poziv' dođe odjednom i odma znaju šta će sa sobom. Drugi o tome sanjaju cijeli život i pokušavaju preusmjeriti svoj put do sna. Neki idu praktičnim putem i štrebaju cijeli život da bi mogli imati posao koji dobro plaća ali malo ispunjava duševno. Ali najgore je... najgore je kada ne znate ni šta je to što volite. Što vas ispunjava. Čini potpunim, čini osobom. Onda se osjećam izgubljeno, izvan vremena. Pa odugovlačim. To je prirodno, ne? Ili je neogdovorno i nezrelo?
A-aah...
Ako vam se da, uživajte i naježite se koji puta.
http://www.youtube.com/watch?v=ncddKdI-n9A&fmt=6
Post je objavljen 29.08.2008. u 00:29 sati.