Želim znati u kojem smjeru skrenuti pogled,
kada se pred njim ukažu
likovi iz indijskih melodija
sa svojim zvončićima i pitkim tenom.
Vodi me na vrhove gdje jezera
niču iz magle zaborava
na grobovima neodržanih obećanja.
Mojih obećanja.
Ne želim više spavati u svom ledenom skrovištu,
zadržavajući se u povijesti
neke davno pjevane melodije,
nekome tko ih nije vrijedan.
Nekome tko ne zna što znači voljeti.
Kroz povišene tonove
gledam tvoju ljepotu...
...
Želim pjevati sa tobom, sonatu mladosti, odu života,
I biti neuništiv, a opet tako prozračan kao oblak.
Pod ruku s vjetrom i s pogledom plavetnila
Iz kojeg skupljam nježnost, hrpe čarobnog praha blizine,
Pregršt ispunjenih obećanja i molitve...
Ne želim koračati naboranih koraka, u polusnu,
Bez prava na pomilovanje u svakom trenutku.
Ne želim u sjeni lešinara biti, kao strvina razbacana,
Po jučerašnjoj travi, današnjoj zemlji i sutrašnjoj vodi.
Želim se diviti i želim živjeti...
Još uvijek gledam tvoju ljepotu!
Post je objavljen 20.04.2007. u 00:02 sati.