Pod koštelom debela je sjena
Tu bi ćaća poslije ručka sjeo,
Bukara mu vinom natočena,
Pa bi svoju priču započeo.
Prošao je u životu svašta,
Mi bi djeca slušali u čudu,
Sitne laži dodala je mašta,
Al' ni jedna ne bila za ludu.
Nedjelja je, došli smo ti stari,
Pod koštelom vrijeme sporo ide,
Nitko od nas za ništa ne mari,
Oči žedne samo tebe vide.
Nedjelja je od molitve vrijeme,
Sastala se pod koštelom djeca,
Skupilo se razbacano sjeme,
Sa zvonika crkve, zvono breca.
Pod kostelom tišina se širi,
Hladnu klupu mrak će da proguta,
Opet Bog se sa narodom miri,
A tko može sjećanja da sputa...
Post je objavljen 03.04.2010. u 07:15 sati.