Srce mi zaigra svaki put kad naši sportaši dobro prođu, kamo li neće kad osvoju medalju, svjetsku il olimpijsku, posebno ako je to individualni sport.
Silan je trud kojeg ulažu, more odricanja, sati, dani, godine treniranja.
Neka in pučke veselice po trgovima gradova ovjenčanih medaljon, lova iz proračuna, pažnja, maženje.
Al...
Nekako baš u vrime Pekinga naši mladi informatičari osvojili su 4 zlatne medalje na svjetskon takmičenju.
Srce mi je zaigralo ka ludo.
Zalud, njih niko nije dočeka, nije bilo pučkih veselica po trgovima, lipa iz proračuna još manje.
Ministar sporta i znanja, Primorac, kaže da će u njihovu čast priredit banket u RH, zemlji znanja, kako se voli busat u junačke grudi.
Banket u Blitvi.
P.S. Procurilo da je Vlada na zatvorenoj sjednici dala prebogatoj crkvi još 71 miljun kuna, procurile i vijesti iz Caritasove Kuće milosrđa, zvane Brezovica broj dva.
Ma kakva Blitva, nije Blitva nego Strava.
P.S. 1. U nas Luka u vodstvu, Filip drugi, odluka pada u nedilju kad se tata Sridnji vrati s posla.
Post je objavljen 29.08.2008. u 00:05 sati.