Od sada pa nadalje, Pavlov život sve će više sličiti Isusovom. Židovi ga prate u stopu, lažno optužuju, postavljaju zasjede i gledaju kako da ga ubiju. Ostvaruje se ono što je Isus prorekao svojim učenicima:
"... podignut će na vas ruke i progoniti vas, predavati vas u sinagoge i tamnice. Vući će vas pred kraljeve i upravitelje zbog imena mojega" (Lk 21,12).
Židovske optužbe bile su uglavnom uvijek iste: "Evo onoga koji posvuda i svakome propovijeda protiv naroda, protiv Zakona i protiv ovog mjesta. Čak je i Grke uveo u hram i oskvrnuo ovo sveto mjesto!" (Dj 21,28).
Sve su to bile neistine. Isto kao i optužbe protiv Isusa. Pavao nikada nije Židove nagovarao da ne ispunjavaju Zakon. On nije bio protiv Zakona, samo je imao različite poglede od Židova na ulogu Zakona. Dolaskom očekivanog Pravednika, ljudi se više ne spašavaju Zakonom, nego vjerom u Isusa Krista. Zato je poganima bilo rečeno, da se ne moraju obrezivati i prvo postati Židovi, nego da se odmah mogu krstiti i tako postati kršćani.
Pavao se i dalje bio vjerni i pobožni Židov. Ono što je Bog navijestio i obećao, dogodilo se rođenjem Isusa Krista. Vjekovna židovska nadanja konačno su se ispunila.Tako kršćanstvo nije neka druga religija od židovstva nego samo nastavak i ispunjenje Božjih obećanja. Oni Židovi koji odbacuju Krista, ustvari niječu svoju religioznu tradiciju.
Međutim, Židovi su mislili drugačije. Čim su Pavla vidjeli u Jeruzalemu, uhvatili su ga, izvukli iz hrama i dobro premlatili. Spasio ga je rimskli zapovjednik. No, nije ga oslobodio nego ga je dao svezati dvostrukim lancima. Odsad će Pavao uglavnom biti lišen potpune slobode kretanja. Ali on je na to bio spreman i ništa ga neće rastaviti od ljubavi Kristove, pa ni okovi ni zatvori.
Post je objavljen 28.08.2008. u 23:45 sati.