Pokušala sam gledati na život kao na san. U snu, kao i u životu, posjedujemo lažnu sigurnost da možemo kontrolirati događaje i utjecati na njih. Za snove je opravdanje vjera kako nas mašta, iliti kreacija vlastita uma, neće iznevjeriti. A koje je opravdanje za život? Nedostatak te iste, tek malo promijenjene vjere? Ne. Život ne treba opravdanje, zar ne?
Vjerovatno govorim gluposti, ali za mene je nekada zivo san, a nekada san zivot.
Zelim da prestan sanjati zivot, zelim zivjeti snove.
Jel sve sto nam zivot moze ponuditi sanjanje?