Meta je daleko, padaš u klopku,
slomljena krila bacaju te na tlo,
ježiš se od šaputanja na uho,
spomen imena otvara rane.
Tražiš šalicu kave, zapali duhan
Uzmi gitaru u ruke sa žuljevima
Gledat ćeš ju krvavu
Poznat osjećaj
Osjećat ćeš se dobro

Umorno, romantično, napušeno i pijano.
Pod ogromnim količinama eksiranog alkohola
neparnom broju crvenih očiju
ne kompliciraj stvar,
gledaj kako me ponovo zavest
slušam te kako dišeš, pokaži se.

Kao da se znamo dovoljno
djelujem mu poznato?
Ostavljena u ranama da iskrvarim.
Tijelo gori,
stvarnost dolazi prvim zrakama sunca,
pogledom u ogledalo,
hladnom vodom i…
Ranama koje alkohol peče.

Nisam pričala o kutijici s lokotom.
Ostajem bez zraka,
mira
snage
Ostajem bez . . .
. . . tek tada počinjem pisati.
Post je objavljen 28.08.2008. u 13:56 sati.