Mada ... mogao bi se to nazvati i „radni GO“.
Naime, kako je Saša dožiovio manju nezgodu, uskočio sam kao zamjena na Ricardovim koncertima u Malom Lošinju, Zadru i Dubrovniku.
Sve to ne bi bilo strašno da sam od prije znao repertoar, no ... nije bilo tako.
Materijale sam dobio prije odlaska na more i pomoću Šogijevog laptopa, nakon kupanja i ostalog što se na moru radi ... mic po mic skidao pjesme.
Ovo je već bio skoro novitet za mene.
Moja je uloga bila samo perkusionista, ali u bendu gdje postoji puhačka sekcija i gdje su, isto takvi, breakovi.
Vaaauuuu.
OK, „fasovo“ sam i vokalni mikrofon u Zadru i Dubrovniku, no samo kao back-vokal.
Prije nekoliko godina imao sam čast nastupiti sa Cubismom kao pjevač u Hard-rocku ... i tad je papala guza gaće, no sad je sve drugačije.
Uživao sam i dao si oduška.
Izmlatio sam „tuđe kože“ do bola. Mog, naravno.
I bio sam malo bezobrazan – probao sam nešto što sam planirao uvesti u svoje nastupe sa matičnim bendom. Koristiti i bongiće i konge.
I ide.
Jest da me bolja polovica malo čudno gledala po povratku sa prvog koncerta, no kad sam joj zorno pokazao kako se bongići sviraju ... sve je bilo OK.
Naime, ja sam nježnički tip i moje unutarnje strane butina nisu navikle na maltretiranje i stiskanje – više na ... no dobro ... da ne idem u širinu.
Kako sam stisnuo bongiće ... nastala je poveća „šljiva“ ... više nalik drugom uzroku nastanka nego sviranju. 
Osim toga ... taj prvi put ... bilo je i štipanja na stolac ... popriličan broj i, malo, nezgodnih udaraca ... no stoički (tj. sjedečki) sam to podnio. 
Sve dok bongići nisu sjeli gdje treba.
Sad je OK.
I pun sam impresija.
I što se tiče glazbe i što se tiče ostalog.
Nešto sam ponovio, nešto novo naučio ... a nešto bi i drugačije napravio ...
No ... ja sam tu bio gost.
Dobrodošao i lijepo primljen.
I to poštujem.
Hvala Ricardu i njegovom bendu na punoj podršci koju su mi pružili.
Pogotovo kolegi Borisu Popovu, bez koga bi to izledalo ... bitno drugačije, ali u negativnom smislu. Lako je svirati kad je kraj tebe „singerica“ kao Boris.
Y muchas gracias a mi „amor platonico“ – teti Yaqueline Castellanos. 
A ja se, sad, okrećem novoj sezoni za Caimane.
I, naravno, iskorištavanju svojih novih iskustava.
Post je objavljen 28.08.2008. u 13:15 sati.