ŽABA ŽELJNA EGIPTA
Bila jedna žaba, sasvim obična, živjela je u svojoj bari, i kreketala danju i noću. Jednoga se dana u baru spustiše dvije rode. Zapodjenuše razgovor o tomu da uskoro dolazi jesen, i da se valja seliti u Egipat.
Očarana, žaba je slušala njihov razgovor. Riječ "Egipat" učinila joj se prekrasnom, a nije znala zašto. Zvučala je poput glazbe. Zvučala je poput poziva, kojemu se ne možeš ne odazvati.
"Egipat je zacijelo nešto divno", mislila je žaba. "Blago ovim pticama što mogu letjeti do tako čarobnoga mjesta. Sve bih dala da imam krila"!
Sletjelo je još nekoliko roda, i sve su pričale o Egiptu. Druge su se žabe posakrivale pod kamen, i u šaš, jer poznato je da su žabe rodina hrana. Samo je ona žaba provirivala iz šaša, i slušala razgovor. I opet je čula kako rode jedva čekaju da krenu na put za Egipat.
"Oh, oh", uzdisala je žaba, i polako prilazila rodama, privučena neodoljivom riječju "Egipat". Rode su pričale o piramidama, o suncu, o palmama.
"Bože mili", pomisli žaba, "je li moguće da na svijetu ima tako čudesnih stvari? Što bih dala da ih mogu vidjeti! Da, rado bih dala i život"!
I ona se sasvim prikuči rodama, tresući se od straha.
"Uvažene gospođe", zakrekeće žaba,"slušala sam vaš razgovor, i sada bih vas zamolila da me saslušate. Ja sam obična, najobičnija žaba, i nikada nisam ni čula da postoji nešto tako prekrasno kao što je Egipat. Čujem da ćete vi uskoro na put za tu zemlju. Smijem li vas zamoliti za golemu uslugu, koju biste učinili tako ubogu stvoru, kao što sam ja? Evo, ja bih se mogla zakvačiti za nogu jedne od vas, i tako preletjeti do Egipta. Samo bih da ga vidim, to je sve".
"A onda"? upitaše rode. "Što onda kad ga vidiš"?
"Onda mi je svejedno", odgovori žaba. "Onda me možete pojesti, i to bi bila naknada za putne troškove".
(Po Andersenu, prevela i prepričala V.K.)
Vesna Krmpotić, BASNE, zbornik priča iz opusa MEĐU NAJLJEPŠIMA NAJLJEPŠE širom svijeta i diljem vremena
------------------------------------------------
Post je objavljen 28.08.2008. u 07:00 sati.