A eto znao sam, jednostavno sam znao... opet sam poceo igrat Guild Wars i~.. fakat uzivam! Ne znam kada sam zadnji puta našao ovako dobar party za Alliance Battles. Nisu mi mogli ništa e, bio sam smrt u njihovim redovima! Buhahahaha... mhm! Gdje kaos vlada tu ja ubijam! Muahahaha... mhm!
Rare Item! Rare Item!
Nego. Malo se mrzim zbog ovoga, ali to je pokrenula totalna dosada (kolko god GW bio zabavan, ipak mi se ne da stalno to igrati.. sat-dva maksimalno) otkad sam se vratio iz Ukrajine (a tamo je bilo super, iako malo dosadno i zamorno od silnih vožnji autobusom). Naime. Poceo sam igrati i WoW.... imam podijeljena mišljenja što se tiče te igre, al za sada igram cisto iz dosade, a i igram skoro samo kad igra i jedan frend, a on ne igra tako često. Tako da mi je to neka vrsta granice.
Fumoffu!
Meh, stari mi sad u subotu ujutro krece na jednu svojevrsnu avanturu. Ide u Luksemburg na mjesec dana (mozda tjedan, dva više) radi posla. Ovdje su mušterije užasne i nikome se ne plaćaju računi pa smo stalno u gabuli s novcima. Osjećaji su mi podijeljeni (nešto mi se to često događa). Zabrinut sam za starog, ipak je on prešao svoju 50., a i još njegov dijabetes. Al me ipak više brine mamica. Vjerujem da cu poludit uz nju dok njega ne bude bilo. Al moguce da se varam u vezi toga. lol
Mi-mi-miracle Mi-mikurun-run!
Nije da me hvata opet neka nesanice, al je veceras prevruce da se legne spavat kad vam se zapravo ne spava. Pa sam se odlucio za ovo. Pisanje bloga. To mi najbolje ide u ovo vrijeme (ili kada sam neispavan....). Nekako mi se to sviđa čak, podsjeća me na onaj blaženi osjećaj koji imate kad ste pripiti i kad ste full lagani i kad vam je svejedno sta kazete ili ucinite.
Second-o Raid-o!
Jednom davno (relativno) jedan pisac (tko pogodi koji pisac dobije 5 komentara od mene xD) napiše nešto ovako (prijevod je grub jer mi se ne da mislit previše o tome):
Mašta je izmjenično varka i ona koja biva prevarena; ne, više je od toga, ona je najsuptilnija od varki, jer vara samu sebe i postaje obmanuta vlastitim zabludama. Ona stvara "prozračna ništavila", pridoda im "lokalno stanovanje i ime" i onda se pokloni njihovoj kontroli tako implicitno kao da su stvarnosti.
Priznajem da ne kontam skoro ništa u tom citatu. Al fakat cool zvuči (kaj ne?).
Nego da, takav je moj slučaj. Moja mašta stvara svašta. Ako mi cura nešto kaže (bilo šta. Ako ste vi osobno cura možete to isprobati i onda me pitati o čemu razmišlja moja mašta. Moj mozak vam je kao kompjuter, zada prioritete različitim zadacima i onda oni pokradu svu memoriju. Mašta ima jedan od največih prioriteta. Zato ona može razmisljati u isto vrijeme dok razmisljam i ja osobno. Haha, sam sebe zabavljam sada xD... da, ja sam malo čudan.) Di sam stao. Ako mi cura.. ma bilo tko zapravo, nešto kaže što bi dalo naslutiti nešto više nego što je zapravo rečeno, iako to ne mora biti slučaj (mislim da već možete vidjeti na šta ciljam), moj mozak ide naprijed i zamišlja zamislivo i nezamislivo. Naveo bih vam primjer, al njih ima tolko da mi je zapravo sve mutno i zapravo se ne mogu sjetit nijednog haha.
Gauuu~
I tako se cura zaljubi u neobičnog momka koji je prolazio kroz grad, i ponovo pokrene kletvu koja je bačena prije 1000 godina. Cura biva sve slabija i na kraju umire, u rukama svoje tetke, jer majka joj je preminula, a tetka se nikada nije htjela vezati za nju jer se bojala da ce ju otac odvesti cim se to dogodi i tako ce sama patit. Ali, alas, na kraju se ipak "zaljubila" u svoju necakinju. Koja je ubrzo umrla u njenim rukama (kao sto sam vec rekao). Tuzna prica. (ako vas zanima više i imate otvoren um za nove stvari, pitajte i mozda odgovorim :))
Nyorron!