sjećam se ratnih zamračenja
ponekad ne bih sišao u sklonište
ostao bih sa šesnaestog kata
promatrati grad
bez ulične rasvjete
bez automobila
bez tramvaja
bez neonskih reklama
bez klokotanja govana u zidu
bez bučnog lifta
bez laveža susjedovog psa
bez plača dvomjesečne bebe
bez vijesti na radiju
grad u mraku
šum povjetarca u krošnjama
i bilijuni treptavih zvijezda nad njim
mogu vam reći
nije tu bilo ničeg sablasnog
stvari su tek u tim trenutcima
počinjale dobivati Smisao
Post je objavljen 27.08.2008. u 08:34 sati.