1 Sinko, ostani čvrst i pouzdaj se u mene.
2 A što su riječi doli riječi?
3 Lete zrakom, ali kamena ne ranjavaju.
4 Ako si kriv, odluči se dragovoljno popraviti.
Ako nevin, odluči ih, za Boga, dragovoljno pretrpjeti.
5 Ta sitnica je kadšto podnijeti riječi, dok još nisi sposoban podnositi teže udarce.
6 I zašto ti tako sitne stvari vrijeđaju srce? Upravo zato što si još puten i prianjaš uz ljude više negoli treba?
7 Bojiš se, naime, prezira, zazireš od prijekora za svoje prijestupe i tražiš izgovor za opravdanje.
8 No, pogledaš li se malo bolje, otkrit ćeš: u tebi još živi svijet i tašta želja da se dopadneš ljudima.
9 Dokle god se strašiš poniženja i osramoćenja zbog pogrešaka, očito je da nisi istinski ponizan, niti istinski umro svijetu, niti je svijet raspet tebi.
10 Zato slušaj moje riječi i neće te zabrinjavati ni deset tisuća ljudskih.
11 Da, kad bi protiv tebe izrekli najzlobnije što se može zamisliti, bi li ti naškodilo da to jednostavno pustiš proći i ne smatraš većim od truna?
12 Ta, da li bi ti od toga i jedna vlas s glave pala?
13 Ali tko u sebi nema produhovljeno srce ni Boga pred očima, lako ga smete prijekorna besjeda.
14 A tko se na mene oslanja i ne ostaje pri svojem sudu, neće se plašiti ljudi.
15 Jer ja sam sudac i poznavalac svih tajni.
16 Ja znam u čemu je stvar; poznajem i onoga koji nanosi krivicu i koji je podnosi.
17 Od mene je izašla riječ: To se dogodilo po mojemu dopuštenju, "da se razotkriju namisli mnogih srdaca".
18 Ja ću suditi i prava i kriva, ali sam najprije htio tajnom prosudbom iskušati obojicu.
19 Ljudsko svjedočanstvo često vara; moj je sud istinit, ostat će i neće biti oboren.
20 Većini je skriven i malo komu sasvim jasan; pa ipak se nikada ne vara niti se može prevariti, makar se očima ludih činio naopakim.
21 Zato se u svakom sudu treba pozvati na me, i ne oslanjati se na vlastito mišljenje.
22 Pravednik se, naime, neće smesti što god ga stiglo od Boga.
23 Pa iznijeli protiv njega i što nepravedno, neće se mnogo zabrinuti; ali ni tašto se radovati ako ga drugi razložno uzmu u zaštitu.
24 Zna on da ja "proničem srca i bubrege" i ne sudim po vanjštini ni po tome kako se ljudi domišljaju.
25 Ta često je u mojim očima grešno ono što po ljudskome sudu izgleda pohvalno.
26 - Gospodine, Bože, suče pravedni,
odlučni i strpljivi,
koji znaš ljudsku slabost i opakost,
budi moja snaga i sva moja nada.
27 Jer nije mi dovoljna moja savjest.
Ti znaš ono što ja ne znam; i zato sam se morao poniziti kod svakog ukora i krotko ga podnositi.
28 Oprosti mi, stoga, milostivo kad god nisam tako činio, i podaj mi iznovice milost veće strpljivosti.
29 Bolje mi je, naime, tvoje obilno milosrđe - da zadobijem oproštenje - nego moja umišljena pravednost - kojom utišavam tajne povrede savjesti.
30 Makar i nisam svjestan nikakve krivice, time se ne mogu opravdati; jer, bez tvojega milosrđa, "nitko živ nije pravedan pred tobom".
Toma Kempenac, "Nasljeduj Krista", III. Knjiga, 46. poglavlje
Post je objavljen 27.08.2008. u 06:40 sati.