Marketing
VJESNIK
From: zrinka zorčec [mailto:zrizor@gmail.com]
Sent: Wednesday, August 13, 2008 11:09 AM
To: filip.sovagovic@zg.htnet.hr
Subject: pitanja za vjesnik
autor teksta Zrinka Zorčec
Autor teksta i glazbe, redatelj, scenograf, majstor svjetla i kostimograf - sve je ovo Šovagović odradio izvevši nedavno svoju najnoviju monodramu - Stanjenacije - svjecka premera - na otoku Pagu na Pag Art Festivalu. Sovagoviću to nije prvi izlet u režijske vode, dapače, autor je brojnih kratkih filmova i jednog cjelovečernjeg, a njegove su drame izvodjene u raznim djelovima svijeta.
Evo, šaljem pitanja
1. Stanje nacije - kako ste se odlučili baš na taj naziv i u kakvom mislite da je stanju nacija?
Bio sam u Balama s frendom Tomom i jednu smo večer probali shvatiti što se to dogadja s nama a i sa svima ostalima, što ćemo to mi učiniti s nama, oni s nama, mi snjima i mi sa svima ostalima, tako da je netko od nas smislio baš taj naslov, on sugerira aktualnost teme, što znači da ovo nije povijesna drama, nego neka vrsta hiperrealistično-dokumentarne skice milenija, što opet ne znači da s aspekta 2100.g. sve ovo neće bit povijest. Biće stoposto, koliko god se činilo da je sve to u toj drami trivijalno i nebitno. Tu pod naciju ne podrazumijevam Hrvate. U jednom propalom scenariju iz 2003. zaključio sam da će samo moja generacija preživjeti, minimalno tri iz srca domovine, a da se nije makla iz vlastitog sela... Integracija jednako dezintegracija, nije li? Tu se postavlja pitanje hrabrosti... Neko bu jednom opet reko - NE! I tako sve u krug....
2. Monodrama broji čak 103 prizora, u njoj se pojavljuje i toliko likova . Koliko su šanse da ikada bude izvedena u cjelosti - da li je to uopće fizički izvedivo?
Nema stotri lika, ima ih manje, a prizora ima i više. Uglavnom, strategija razvoja ove teme ide u četiri smjera. Prvo. "Premera" je jedna i jedina i nemože ih bit osamdeset, tipa zagrebačka, bolonjska ili ne znamkoja premjera te svečana i sponzorska pretpremjera te generalna proba s paradomjenkom(a što zbog ekonomskih razloga prakticiraju neke koprodukcijske trupe), pogotovo ako se radi o praizvedbi, hoću reć praizvedba je praizvedba, ostalo su izvedbe. Vjerujem da bu monodrama imala svoj život i smrt neovisno o ostalim planovima... Negdje iza Nove Godine trebala bi u Dramskom Kazalištu Branko Gavella u Zagrebu izaći svjecka premera Stanje Nacije, ali u formi drame, s, vjerujem, ipak najačim ansamblom u Zagrebu i Jankom Rakošem i u režiji samog autora. Inače, živ je pisac, kako to ravnatelji vole reć nepotreban problem uprave kazališta, pa evo koristim tu kontroverznu priliku da još više problematiziram svoj status i tu dramu postavim u integralnom obliku. Nakon epizode moje smrti ionako će pol likova iz drame pobacati vun, ufurat će neki politički govor i spaljivanje Gavelle na sceni Kerempuha, nebili susjedu crkla krava... Borba živog dramatičara podrazumjeva frontu s već rečenim ravnateljima, ali još tu ima tucet kritičara i gdjekoji dramaturg, kojeg ovom prilikom pozdravljam. S njima se ratuje i u statusu smrti, to je jako zanimljivo. Nakon drame, slijedi scenarij za film Stanje Nacije - seoska antipremera, i u četvrtoj fazi roman, ako me pitate zašto to radim - ne znam.
3. Arterije Fras Vraz Filipović ime je koje prizivlje u misli sve one čangrizave, a opet letargične intelektualce hrvatskog realizma, a još više podsjeća na krležijanske likove. Kako biste opisali svog junaka ili ipak antijunaka?
Ima par opisa ovaca u drami, idu neke ovce nekuda i i jedna od njih misli za sebe da je čangrizava i letargična, depresivna i nemirna, ona traži pomoć psihijatra, ali ju objektivno ne pronadje, zaglavi bezglavo u nekom minskom polju... ona je kao neki glavni epizodni lik... Meni godi usporedba s Krležom, dapače, ali mislim da tu ima i previše nekih objektivnih razlika... prvo, Debelog su zvali Fritz, ja sam Fitz, osim toga Krleža nije bil glumac, bil je direktor. Osim toga, taj nije spavao sve skupa tri sata dnevno, mene možete nać u istom položaju u kojem sam zaspao kako sanjam neki bezvezni san dvanaest sati poslije... Krleža je Krleža, uglavnom njegovi su ciljevi svima nama ostalima dosta daleki....Taj Fraz Vraz je dramaturg...
4. I u ovom se komadu referirate na temu Domovinskog rata što je bio slučaj i s nekim Vašim prijašnjim tekstovima. Otkud toliki interes upravo za tu temu¨?
Malo profitiram.
5. Sav posao oko i na monodrami odradili ste Vi sami. Je li posrijedi želja za kontrolom ili niste našli nikog prikladnog da izrežira komad? Koga biste voljeli vidjeti u ulozi redatelja Stanja nacije?
Zakaj mislite da sam neprikladan da se bavim režijom? Možda sam nepodoban, ali neprikladan nisam...Sve je to sposobnost organizacije. Pa režija je valjda ipak umjetnost, a umjetnost podrazumjeva slobodu....Neke su stvari, kada ih analiziraš totalni paradoks.... Nekad se nebi smjelo propustiti troduplu priliku, obično tu potom izgubiš utakmicu, mada su i ti porazi potpuno zanimljivi i prihvatljivi, mislim, kada propadneš ko umjetnik, ostaje ti ogromna šansa da uspiješ ko čovjek....Mislite da sam trebao propustiti tu šansu? Drugo, gdja Dubravka Vrgoč ravnateljica ZEKAEMA misli da tekstu koji sam joj predao može promijeniti naslov, svakako može, ali tu bi prvo morala unajmiti dvatri killera koji bi me likvidirali prije vremena... To je takozvana borba do posljednjeg slova...Svakako bih volio da Stanje Nacije režira Maggelli Paolo, imam još nekoliko friendova, ali ako kaj bude - genijalno, ako ne - opet genijalno...
6. Apsolvent ste glume na Akademiji. Planirate li studij privesti kraju ili...
Planirao sam to duže vrijeme, realno gledano, ova bi monodrama mogla bit moj diplomski ispit iz scenskog govora, medjutim, tijekom godina upoznao sam zanimljivu galeriju likova koji nikada nisu prekoračili prag faksa uopće...Uostalom, kad ste loš djak, pretpostavlja se da je pitanje prestiža koliko dugo se možete zadržati u nekoj školi a da je ne završite....Tu je konkurencija jako zanimljiva.
7. Publika Vas najviše poznaje iz humoristične serije Naša mala klinika. Koliko Vas ta popularnost ometa, odnosno ne biste li radije u svijesti nacije bili zapamćeni kao kazališni glumac?
U svijesti nacije nema ničega. Svijest je individualna. Inače, nemam želje da me uopće zapamte, ljudi pamte bitne stvari. Ne zavaravam se, to hoću reć. Kada bi hrvatsko kazalište imalo pametniji zakon od hrvatske televizije onda bih radio samo u kazalištu. Zanima me zašto mislite da je teve program trivijalan i glup? Ljudi gledaju televiziju jer je ona još uvijek fenomen i jer proizvodi domaći program što kazališne kuće ne rade, to je problem zakona, a ne ravnateljske inspiracije kako sam u početku mislio. Recimo da Ana Lederer mora, ali baš mora - postavit tri domaće drame a ne tri Shakesperea, tu bi se proširio broj tih potencijalnih novih Krleža, a u svijesti nacije možda bi barem malo splasnuo taj vazalski mentalitet. Jel kužite da ni u jednom kazalištu nema zaposlenog nijednog kazališnog pisca, mislim, ima na nekim drugim mjestima, ali na poziciji pisca - nema nijednog. S druge strane, gdje bi vi vidjeli kita ili majmuna da nema televizije, nemojmo biti smješni, svejedno mi je po ćemu me pamte, bitno mi je jednino da me se familija i frendovi tu i tamo nekad sjete i da se nasmiju, a ne da se rasplaču, to mi je bitno.
8. I na koncu - hoćete li se opet latiti režiranja nekog filma, budući da je pulska publika pokopala Vaš uradak Pušča Bistra?
Sprovod nekog filma ovisi o stanju posljednje kopije na kojoj se taj film nalazi. Pušća je Bistra i dalje živ film, preporučam Vam da ga nabavite, ima ga i kod pirata što me posebno veseli. Pulska je publika pokopala i objektivno puno bolje filmove, realno, zabavno je kad ti u Areni padne glava, znaju to svi režiseri, uglavnom, jedino zanimljivije od tog pada jest ponovni dolazak, kao, evo ovog nadobudnog gladijatora opet, ajmo sada pustit još gladnijie lavove.... I pad je let. Imam scenarij, zove se Visoka modna napetost, radit će se dijelom u Italiji, djelom u Hrvackoj, tu sam i producent. Nisam li mogao naći nekog prikladnijeg producenta ha?
Version: 8.0.134 / Virus Database: 270.4.4/1531 - Release Date: 2.7.2008 19:02
objavljeno u vjesniku 23.08. 2008, str 52, A3
photo by Veronix
scena 1
int. / dan
kod Nine i Lovre na Pagu
PARAPREMIJERA
SMS STAZIĆ DARKO
inbox 20.08.2008
Čestitam na premijeri. Hvala na kartama.
(nije kao bio pozvan)
SMS ŠOVAGOVIĆ
sent 20.08. 2008.17,30
Ovo nije bila premijera, jer je premijera samo jedna, osim toga, bil je organiziran paradomjenak tek kod svih doma sa ženama frajerima i djecom, tak da eto ne znam kome je još bila premjera osim tebi. Imaš 26 i 27 još dvije predstave, oćeš da ti ostavimo karte?
SMS STAZIĆ DARKO
INBOKS 17,36
Ne treba hvala.
SMS SOVAGOVIĆ
SENT 17,40
Jel se duriš il nisi u Zagrebu?
SMS STAZIĆ
INBOKS 17,44
I jedno i drugo.
VEČERNJI LIST
____________________________________________________________
____________________________________________________________
Antipremera kao premera. Sporni članak Tanje Pacek objavljen u Večernjem listu.
UOČEN U MEDJUVREMENU
photo by Veronix
____________________________________________________________
NOVI LIST
21.08.2008.
____________________________________________________________
NOVI LIST 22.08.2008
str. 34
piše: NATAŠA GOVEDIĆ
DOBRO ORGANIZIRAN APSURD
Stanje nacije progovara o dubokoj depresiji kroničnih životnih eskapista, s jedne strane omedjenih rastućim siromaštvom, a s druge strane različitim ovisničkim navikama.
Autorski projekt Filipa Šovagovića konačno domaćoj pozornici poklanja glas radikalne deheroizacije "gospodina Hrvata": umjesto nacionalnog ponosa i ratničke časti zbog "napadnute i obranjene" zemlje, pred nama je lik Arterija koji čak nije u stanju na ispravan način pridržati geografsku kartu, a kamoli shvatiti na kojoj se strani arkadijske šume nalaze "naši", a na kojoj "njihovi" regruti. Daleko smo odmakli od Švejka, a iza nas je ostao i majstor ruskog humora apsurda Danil Harms (premda su obojica Šovagovićevi antiratni drugovi)
U izvedbenom smislu takodjer nam je govoriti o dikciji koja povremeno balansira na samom rubu zamuckivanja, o držanju koje odaje gotovo pa "skanjivanje" što se glumac izravno obraća publici, ali time ne gubi na uvjerljivosti. Dapače. Čini se kao da Filip Šovagović i riječima i kazalištu pristupa s velikom poniznošću i velikim podozrenjem, stalno se pitajaući ima li na njih "pravo". Smije li se doista svjedočiti o stvarima koje ga tiho "raznose". Još oštrije rečeno: smije li uopće biti živ u zemlji toliko prožetoj raspadanjem, smrću, korupcijom, beznadjem.
Predstava "Stanje nacije" utoliko bi moralapostati stalni izvedbeni izazov ovog lucidnog performera, ako ni zbog čega drugoga, onda da mu rastvori granice onoga što "jest" i onoga što "nije" kazališna profesija. Jer, ako je na tolikim kazališnim repertoarnim pozornicama dopuštena i laž i loša gluma, stvarno ne vidim zašto bi se Šovagović trebao sramiti vlastitog otpora prema vladavimi samodopadne šmire. U tome i jest snaga predstave "Stanje nacije".
Zanima ga sudbina ljudi koji su u intimnijem odnosu s birtijom nego s vlastitom obitelji, kao i "otpor" sustavu koji se sastoji u odbijanju da se otvori pošta koja daje naznaku da bi mogla sadržavati račune ili opomene. U snove scenskog Arterija neprestano se vraćaju ratni prizori, a posebno je dojmljiv kratki film (prikazan u sklopu predstave) o vojniku koji je opsadno stanje proveo skrivajući se na stablu te kasnije završio viseći s tog stabla na dugačkom konopcu mirnodopskog blagostanja.
ZASTAVICA PRKOSA
Iskustva o kojima govori Šovagović nije lako podnijeti, pogotovo ako se počnemo pitati gje je minimum protagonistova samopoštovanja; za koju se to vrijednost još može uhvatiti Arterijeva razorno duhovita skepsa. Ako je odgovor na ovo pitanje povezan s umjetnošću, s teškim darom stvaralaštva, bit ću veoma optimistična oko Šovagovićeva dramskog i glumačkog lika ( ne nužno i oko stanje nacije o kojoj predstava progovara) Pritisku kolektivne depresije moguće je odoljeti, ako zbog ničega drugoga, onda iz inata.
Sjetimo se samo logorskog svjedočanstva Prima Levija, prema kojemu je jedna zatvorenica nacističkog konclogora koračajući prema plinskoj komori počela (na opće čudjenje stražara) tako zanosno plesati da je uspjela jednom od njih izvući pištolj iz korica. Hoću reći da "nacija" nije samo pasivno stanje nego i djelovanje svakog pojedinog gradjanina.
Kako veli Filip Šovagović: "Samo me, molim vas, nemojte smirivati! Da sam bar jednom poludio prije nego što sam došao ovamo, sad se ne bih nalazio u neprijateljskom okruženju!"
U toj mogućnosti da odbijemo suradnju "S Upravom za zatiranje svakog dostojanstva ima taman toliko slobode da povremeno nastane pokoja vrijedna kazališna predstava, poput Šovagovićeva pronicljivog "STANJA NACIJE".
____________________________________________________________
Post je objavljen 27.08.2008. u 00:38 sati.