Marketing
Savršeno ljeto..
Znate ona dječja maštanja o savršenom partneru i savršenim trenucima baš poput onih iz bajki? Maštamo o tome, potajno se nadamo, ali zapravo baš i ne vjerujemo da je to ostvarivo u današnjem svijetu. I stvarno je teško ostvarivo. Gledam svakodnevno oko sebe ljude koji uzaludno pokušavaju popraviti slomljeno ili se traže na potpuno krivim mjestima, u potpuno krivim ljudima koji ih uništavaju. Baš zbog toga sam skupljala suze radosnice te savršene večeri, najsavršenije u svom životu. I još uvijek mi je nevjerojatno. Krenimo redom.
Nakon dugo čekanja i priželjkivanja svanulo je jutro u kojem smo se moja Ljubav i ja uputili prema valovima Jadrana. Kilometri su se odmatali pred nama poput klupka u nježnim mačjim šapama. Kao tren prošlo je tih nekoliko sati magle i hladnoće i već smo bili na plaži okupani suncem i morem. Večer nas je zavila umorne u unajmljenu sobu blizu mora. Nedovoljno umorne jedno za drugo. Nakon mnogo nježnosti i razgovora prekrio nas je san. Još jedan moj san je bio ostvaren: bila sam na moru s čovjekom kojeg obožavam. Budile su me njegove usne. Uspavljivali su me njegovi prsti. Naša vrela tijela milovalo je sunce i more. Na trenutke sam zastala da se uštipnem. Ali nisam sanjala. Bilo je stvarno. Svaki trenutak. Svako plivanje. Svaka šetnja uz more s mirisom noći u nosnicama i njegovom rukom u mojoj ruci. Bio je stvaran i trenutak kad je zastao jer je ugledao cvjećarnu i ušao kupiti mi ružu. Tek onako. Da mi pokaže da me voli. Prštala sam od sreće zbog pažnje koju sam dobivala i davala. Zbog još jedne ispunjene želje.
Sunce je promolilo glavu tog predivnog jutra 23. kolovoza. Poljupcem me probudio u zoru da mi čestita rođendan. Najljepši rođendan. Stisnula sam se uz njega i bila najsretnija na svijetu. Sve je bilo savršeno. Cijeli dan moja se Ljubav zavjerenički smješkala. Ispunjavali su me leptirići sreće i iščekivanja. Poznavajući njega, bit će nešto predivno navečer. Požurivanje kući s plaže. Pomno uređivanje. Morala sam biti lijepa za svog Voljenog. Odšetali smo do restorana pored mora, naručili večeru i izmjenjivali poljupce i poglede. Razgovarali. U jednom je trenu sa smješkom na usnama pogledao prema cesti. Dolazila je žena s velikim buketom ruža. Za mene. Dvadeset ruža za dvadeseti rođendan. Cvjećarica mi je čestitala rođendan i pogledala me pogledom koji je rekao da imam najboljeg muškarca na svijetu. Da sam sretnica. Oči su mi se ispunile suzama. Znala sam to. Pokazivao mi je to svakim zajedničkim trenutkom. I ovo je bilo predivno. Daleko najljepši poklon koji sam ikad dobila. Ali to je bio tek početak. S buketa je visila kartica. Pisalo je: «Hoćeš li?» Okrenula sam se prema njemu, a on je u ruci držao kutijicu s najljepšim prstenom na svijetu.
«Jesi li ostatak života slobodna za mene?» - smješak i pitanje na njegovim usnama.
«Naravno, Ljubavi.» - zagrlila sam ga.
Srce mi se ispunilo radošću, a preko kapaka su se prelile suze radosnice. Bila sam tako sretna. I sve mi je bilo jasno. To je bilo ono što je morao pitati moju majku. Zato je smislio vještu priču da sazna veličinu prstena. Bio je tako predivan i poseban i nikad nikog nisam ni neću voljeti kao njega u tom trenu. Svijet je postao šareni blještavi vrtlog sreće. Sve je bilo tako nevjerojatno savršeno. Konobarica se raznježila. Njegova majka se skoro rasplakala. Moja također. Prijatelji su čestitali. Onim najbitnijima morali smo odmah javiti. Bili smo dvoje najsretnijih ljudi na planeti koji se vole preko svih granica razuma. Držeći se za ruke, usana razvučenih u osmijeh šetali smo uz more. Gotovo skakutali od sreće. Divili se jedno drugom. Divili se prstenu na mojoj ruci. Jedva dočekali da odemo u sobu i vodimo ljubav s toliko nježnosti, pažnje i sreće da sam se raspadala u njegovim rukama. Probudila sam se kao Đusova zaručnica i to je bio najbolji osjećaj na svijetu. Još uvijek mi je pomalo nevjerojatno. Zauvijek će biti predivno. Još ljepše bit će kad završimo fakultete i stvorimo uvjete da postanem Ivanova žena. Najbolja titula koju mogu imati.
Neki od vas će reći da brzamo. Da je prerano. Ali prošlih pet mjeseci pokazalo mi je da njega definitivno želim do kraja uza se. Prošli smo više no što mnogi prođu godinama. Vidjeli smo se u svim izdanjima. I to je TO. Ono što smo tražili cijeli život. On je čovjek koji svakim danom sa mnom okrutan, nepravedan i ružan svijet pretvara u bajku. Ispunio je sve što sam sanjala. Mnogo više od toga. I volim ga svakim udahom, svakim otkucajem srca. Svojim životom koji bez njega ne vrijedi.
Nadam se da ti dovoljno pokazujem da si moj svijet, Ljubavi, da te volim više od ičeg i da bih za tebe dala život da je potrebno. Bit ću uz tebe u dobrim i lošim danima. Voljeti te i kad budemo nervozni, živčani i ljuti. Njegovati te kad budeš bolestan. Tješiti te kad budeš tužan. Smirivati te kad budeš ljut. Dijelit ću s tobom dobro i zlo. Radovati se s tobom i plakati s tobom. Bit ću uz tebe u svakoj životnoj oluji i svakoj mirnoj luci. Odgajat ću s tobom djecu i dijeliti brige kad za to bude vrijeme. Tvoja sam do kraja života. I voljet ću te svakim danom sve više. Učinio si me najsretnijom ženom na svijetu poklonivši mi sebe. Hvala ti.
Post je objavljen 26.08.2008. u 22:02 sati.