Marketing
Pavao u Miletu - oproštaj sa Efežanima - 59. dan Pavlove godine
U Miletu je Pavao održao jedan od svojih najdirljivijih govora. Pozvao je k sebi efeške crkvene starješine i, kako je naslućivao da bi to mogao biti njihov posljednji susret, oprostio se od njih riječima punim emocija. Cijeli govor moglo bi se nazvati i Pavlovom pastirskom oporukom. Teško je to ispričati, najbolje je sam pročitati. Za one koji možda ne znaju gdje im je Sv. Pismo ili im se ne da tražiti, napravit ću iznimku i taj divni govor u cijelosti prepisati:
"- Vi znate kako sam s vama živio sve vrijeme, od prvog dana kada stupih u Aziju, služeći Gospodinu s punom poniznosti, u suzama i kušnjama, koje me snađoše zbog židovskih zasjeda; kako vam nisam ništa od onoga što je korisno, propustio priopćiti i poučiti vas javno i po kućama svečano navješćujući Židovima i Grcima obraćenje k Bogu po vjeri u našega Gospodina Isusa. A sada, ja, zarobljenik Duha, idem u Jeruzalem, ne znajući što će me u njemu zadesiti. Jedino mi Duh Sveti jamči, iz grada u grad, da me čekaju okovi i patnje. Ali meni nije ni najmanje do života, samo da dovršim svoju trku i službu koju primih od Gospodina Isusa: svjedočiti evanđelje milosti Božje.
- A sada znam da nećete više vidjeti moga lica, vi svi, među kojima sam boravio, propovijedajući Kraljevstvo. Zato vam danas svečano izjavljujem, da sam čist od krvi vas sviju, jer nisam ništa propustio da vam u potpunosti ne priopćim Božji naum.
- Pazite na se i na sve stado, u komu vas Duh Sveti postavi nadglednicima, da pasete Crkvu Božju, koju sebi steče svojom vlastitom krvi. Ja znam da će se poslije mog odlaska uvući među vas grabežljivi vuci, koji neće štedjeti stada, da će se i između vas samih dići neki koji će naučavati naopako, da odvuku učenike za sobom. Zato bdijete i sjećajte se, da tri godine - noć i dan - nisam prestajao sokoliti svakog pojedinog od vas! A sada vas preporučujem Bogu i njegovoj milosnoj riječi, koja vas može izgraditi i dati vam baštinu među svim svetima. Ničijeg srebra, zlata ili ruha nisam poželio. Vi sami znate da su ove ruke providjele mojim i mojih sudrugova potrebama. U svemu sam vam dao primjer, da se tako treba truditi i pritjecati u pomoć nemoćnicima te se sjećati riječi Gospodina Isusa, koju on sam reče:"Blaženije je davati nego primati."
Kada to reče, kleče na koljena te se pomoli s njima svima. Tada svi gorko zaplaču, padnu Pavlu oko vrata te ga izljube, ožalošćeni iznad svega njegovom riječi, kako neće više vidjeti njegova lica. I otprate ga na lađu." (D 20, 17-38).
Cijeli govor krasno oslikava samog sv. Pavla. Možda je to njegov najveličanstveniji portret! A za sv. Luku kažu , da zna majstorski završiti neku zgodu. Ovo je jedan uzorak njegova umijeća!
Post je objavljen 26.08.2008. u 22:45 sati.