Napukla je kora
gdje od djetinjstva
stoje ti incijali
starom britvom
urezani.
Ovdje je
hodao,
učio i padao
po žirovima.
Svjedočanstvo
jedne upornosti.
Danas,
godinama nakon,
kad D i J izgledaju
kao dva izlizana
istrošena slova
koja prepoznaje
samo onaj za kog
su napisana ostaje
sarkazam i žaljenje.
Olupina ispred
starog stabla
traži ono što
je bilo urezano.
Svjedočanstvo
jedne upornosti.
Nije više osoba
koja je znala
da se pada
radi podizanja.
Žirovi su još tu,
hoda postojano
svjestan da
stari hrastovi
sve pamte.
Pitam se samo
hoće li naći opet
ono čemu svjedoče?
Post je objavljen 26.08.2008. u 21:35 sati.