Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/unutarnji-monolog

Marketing

Odlučila sam malo promijeniti temu jer je to tema bez kraja, kao i većina tema. Problem je što sam uvijek volila pisati, kao djevojka to su bili sastavi, pjesme, dnevnici... Onda se to svelo na pisanje kad bi se loše osjećala.., najlakše je svoje emocije prenjeti papiru, on ništa ne pita, a sve prima...Ljudi su sebični kad su sretni, tada uživaju, a ne stvaraju. Znamo da su svi umjetnici nadahnuti svojim emocijama, posebno kad su nesretni. Poanta je da ja volim pisati, ali nemam baš vremena...posao i užurbanost ovog našeg doba je prisutna kod svakoga, ali sviđa mi se da imam neki svoj kutak pa ću probati naći vremena.

Hvala na komentarima, puno mi znače.

Maleni dječak
Gledao je zvijezdu
I počeo jecati
Zvijezda mu reče
Dječaće, zašto plačeš?
A dječak joj odgovori:
Toliko si daleko,
Nikad te neću
Dotaknuti
A zvijezda mu reče:
Dječaće, da nisam u tvom srcu
Ti me ne bi niti
Vidio...


Post je objavljen 26.08.2008. u 20:22 sati.