Nikad ne znam što da kažem kod prvog posta; odavno nisam pisala blog jer nisam imala ništa za reći. Po tome ne bih trebala uopće otvarati blog. Ali ipak jesam. Kao da neka viša sila odlučuje umjesto mene. Ili je to samo ovisnost. Tko će znati? Uglavnom ovo ljeto sam se iskupala, isunčala, istračala sa frendicama sve što se istračati dalo. Ali to ne znači da sam uvijek takva. Frendice su mi gotovo sve takve i jednostavno sam popustila njihovim navikama. Ali samo preko ljeta. I nikad više.
Nisam ja za tračanje, laganje ni muljažu. Mene se, jadnu, uvijek otkrije. Čak i budala shvati kad nešto sa mnom nije uredu.Tako da svaki plan pada u vodu i prije nego što je realiziran.
I mislim da bi ovo bilo sve za sada. Iz petinih žila se trudim nešto pametno smisliti za ovaj post ali mi ne uspijeva. Što je očito.
Ovom misli završavam svoj prvi post:
