Kako ponekad neki dani imaju neko posebno, specijalno značenje... kako ponekad neki dani znaju izazvati neku tugu... kako se nekad čini sve jednostavno dok ne dođu ti dani.. i onda se čovjek sjeti svega... svega onoga šta treba da se sjeti, svega onoga šta ne treba, svega onoga šta misli da je zaboravija... Onda ti dani ponekad.... samo ponekad... čine se nevažni... a važni su..
I danas je meni jedan od takvih dana... kad te uhvati neka nostalgija za starim vremenima... kad te zabole neke stare rane za koje misliš da više ne bole... za koje misliš da su zarasle... nekako slučajno... pogledaš koliko je sati... i tamo, u onom malom kvadratiću na satu koji si dobija od neke tebi važne osobe... vidiš broj... datum koji ti nešto znači.... tada se sjetiš svih onih ranije nabrojanih stvari.... čudno je tu uistinu... jedan jedini tren... jedan jedini broj... pokrene lavinu koja ti pokazuje koliko si bespomoćan u borbi sa bilo kakvim osjećajima... nije važno da li je to ljubav, mržnja, sreća, tuga.... nije bitno..
I onda... samo ti... nitko drugi ne zna kako ti je... samo ti znaš što za tebe znači to... nekad to ne možeš opisati i onda je najbolje da to prešutiš. Ne mora nitko znat da si tužan. I nisi loše volje... jednostavno si tužan.... zatvoriš se u sebe... radiš da zaboraviš... i opet.. svaki put kad pogledaš kalendar... svaki put se sjetiš.
Nekad ustinu poželiš da se osjećaš tupo... da se ne osjećaš nikako... da preživiš i da živiš.. ali ima li onda smisla? ako ne možeš osjetit tugu... ako ne možeš preživit tugu... tada ne možeš ni iskreno bit sretan... ako si bez osjećaja... onda to opet nema smisla.... ponekad se isplati... isplati se bit tužan... isplati se bit nesretan neke dane u godini... isplati se jer onda imaš osjećaje... onda znaš... znaš da ćeš jednom bit sretan... da ćeš bit zadovoljan.... i znaš da ćeš uživat u tome.
Ja sam glavu pognuo, pogled skrenuo
Nisam niti trepnuo, kad sam krenuo
Samo jedna suza je kapnula na dlan
U njoj ljubav ostaje, dalje idem sam
Post je objavljen 26.08.2008. u 01:25 sati.