Marketing
Tragovi bez dna
Ne moraš mi reći hvala, niti zbogom,
Samo svoje uspomene ostavi za sobom,
Nemaš ih zašto čuvati,
Jer one će vrijednost izgubjeti.
Ovu pjesmu pišem ja,
I svakom sekundom ona ostaje bez sjaja,
Moje rijeći, koje srce diktira, blijede,
Udaljavam se sama od sebe.
Zašto u srcu osjećam kraj,
Trenutci s tobom bili su raj,
Dosta je sada, ostajem bez rijeći,
Moje suze, zlatnom rijekom će poteći.
Ovo je još jedna uspomena koja blijedi,
Srce će i dalje boljeti kad se sredi,
Još uvijek čujem tvoj glas,
Koji je u nadi spas.
Post je objavljen 25.08.2008. u 21:18 sati.