Danas sam s teškom mukom odlučila prošetati do Dolca. Eh, da nisam mužiću morala kupiti ciklu i paradajz, nitko me na tu avanturu ne bi prisilil. No, kak on u velkim količinama jede te dvije vrste povrća, nije mi bilo druge nego iskoristiti pauzu za vega šoping. Hodam do placa i isplaniram u glavi kak bum išla malo na gornji, otvoreni dio prošvrljat i uzet kilu rajskih jabuka, a cikla se može kupit sam na jednom mjestu u zatvorenom dijelu kod simpatične kumice kaj mi uvijek da vrećicu dobre vage.
Hodam okolo po tezgama i zapne mi za oko onaj duguljasti paradajz. Na cedulji piše da je kakti iz Zadra. Cijena 4,99.
(Super su mi te cijene na placu. Svuda velkom brojkom piše prva znamenka, a iza zareza sitno napišu 99. Tak je sve po 4,99; 5,99; 10,99 itd. Očito misle da smo mi kupci tak glupi, pa da ne kužimo da je 4,99 ustvari 5, da je 5,99 ustvari 6... )
Tak stojim pred paradajzom. Pokraj na istoj tezgi crvene rog paprike i jedan čiča kupac (btw paprika je bila 6,99). Veli čiča da oće 7 kila paprika, al da mu izabere sve onak ravne. Kužim da bu mu žena pekla ajvar, pa joj je lakše peć ravne paprike sa svih strana. Prodavač mu počne trpat u vrećicu paprike, a čiča negoduje:
- Rekel sam da moraju bit sve ravne, a Vi mi mečete iskrivljene i kvrgave.
- Pa ne mogu sve biti kao naslikane. – neda se prodavač.
Bome se neda i čiča, pa je natjeral prodavača da isipa iz vrećice sve van i da meče ponovno.
Vidim, minute od polsatne pauze mi cure, a za kilu paradajza bum se tu načekala bar deset minuta. Idem do druge tezge gdje je isti paradajz iz Zadra (moš mislit) i po istoj cijeni. Tam stoje dva Albanca (da ne kažem Šipca) kaj ga prodaju. Taman sam došla do njih kad ih je zaskočil gazda:
- Opet je jučer falilo novaca iz blagajne.
- Ma da!? – jedan se pravi toša, a drugi šuti. Vidi se da mu neugodno jer ja stojim pokraj i čekam da mi se bar jedan od njih obrati.
- Pa nisam ja glup. Možda to može dva puta proći, ali treći puta ne! – gazda povisuje ton.
Ovaj drugi ipak odluči da me pozdravi i pita kaj trebam. Dok mi važe paradajz jednim uhom sluša gazdu i drugoga kak se prepucavaju. Ne znam kak je završilo jer sam čopila škaniclu s paradajzom i otišla dole po ciklu.
U prolazu mi jedan viče:
-Ljepotice, jesi za mahune?
Pa kaj on misli da padam na takve štoseve. Pal mi je pogled na famoznu cijenu mahuna od 7,99 i prođem dalje.
Cikla je, fala dragome Bogu, bila po 8,00.
Tak natovarena vrećicama silazim niz štenge kad u podnožju štenga šou. Jedan pijani baskućnik se je sjel s kobasicom i pol litre neke pijače u plastičnoj boci na klupu da gabla, te ga je zaskočil tip kojemu je iz nekog razloga smetal. Čopil mu je plastičnu bocu sa žutom tvari (valjda vino) i počel je izljevat u koš za smeće. Beskućnik se digel, ostavil jadnu, masnu kobacu da leži na klupi i počel urlat:
- Jebem ti pas mater čelavu...Da ti jebem...Navečer ću doći, pa bum te izmlatil...Pas mater ti čelavu...!!!
Ne kužim zakaj će ga tek navečer izmlatit. Valjda mu treba neko vrijeme da se otrezni sam kaj se taj nikad ne bu otreznil i već za sat vremena bu zaboravil kaj je bilo na toj i toj klupi. Ne bu ni facu čelavu zapamtil.
Prođem dalje dok za mnom odzvanja i dalje pas mater čelavu...
I sad nek se sam netko usudi reć da ovo nije savršena pauza ili kaj.
Post je objavljen 25.08.2008. u 12:42 sati.