Život je kao pepeljara, kad je prazan i lijep, nema smisla.
Da smo svi isti, bilo bi nam dosadno, vladala bi velika zbrka. Zamisli tisuću destruktivnih ljudi na jednom mjestu! Jesi? Što bi ostalo? Ništa. Zamisli tisuću smotanih ljudi na jednom mjestu, zamisli tisuću tvrdoglavih ljudi na jednom mjestu, tisuću onih koji se smatraju lijepima, pametnima, dobrima...
Čovječanstvo ne bi opstalo kada bismo svi bili jednaki. Da nema raznolikosti, ne bi bilo harmonije ni sklada, prirodnog balansa. Ne bismo razlikovali loše i dobro, ne bismo imali svoje stavove, određena razmišljanja, ne bismo bili ljudi.
Harmoniju čini raznolikost među nama. Nikada nije dosadno, uvijek se nešto događa. Svađamo se, mirimo se. Mrzimo se, volimo se. Ne slažemo se, slažemo se. Iz svega toga učimo i lakše se snalazimo u životnim situacijama. Ako nešto proživiš, možeš nekom drugom pomoći, s njim podijeliti svoje iskustvo, reći kako si postupao. Svatko je jedinstven i poseban. I vjerujem da u svakome ima barem mrvičak dobrote ( možda se varam, ne znam ) i tako mi je lakše nositi se s nekim osobama koje možda i ne zaslužuju da se prema njima odnosim s poštovanjem. Svaka medalja ima dvije strane, sve je dvosmisleno i tak kada proživiš, iskušaš obje strane shvaćaš zašto je nešto tako kako je. Sve ima smisla, a u drugu ruku opet nema nimalo smisla. Kako si posložiš u glavi, tako će i biti. Misli su moćne.
Čemu postoji pepeljara ako je ne koristimo?
Zašto postoji novac ako ga ne trošimo?
Zašto postoji život ako ga ne živimo?
Nekada je teško koračati kroz život, lako skreneš u neko grmlje s lijepog šumskog puteljka, a nekada je tako lijepo, lagano živjeti kada se vratiš na taj šumski puteljak i misliš što si sve proživio, kako te to ojačalo i ma koliko teško bilo, neku svrhu ima sve što se dogodilo. Neke situacije se ne bi trebale događati, mnogo toga se nebi trebalo događati, ali je tako. Treba se znati postaviti i oduprijeti. Ne znaš kakvo je što ako ne probaš, ali postoje granice, naučiš od drugih da neke granice jednostavno ne treba prijeći. Sretna sam jer u ovim godinama shvaćam da je lakše zid zaobići, nego glavom kroz njega.
*šaljem puse*
Post je objavljen 25.08.2008. u 00:37 sati.