Marketing
Netko se tek zagrijava, nešto se već pregrijalo
Ne mogu se koncentrirati. Da, znam, znaaaaaam, dugo me nije bilo. A lijepo sam vam rekla. Samo me niste ozbiljno shvatili. Bila sam na godišnjem od posla. Pa sam bila na godišnjem od godišnjeg. Nakon toga na godišnjem od bloga. Sad sam na nekakvom prisilnom godišnjem od računala.
Po nekom nepisanom pravilu - kako se približava ljeto, tako me počinje ispunjavati neka slutnja računalne katastrofe. I što je najgore, svakog se ljeta ta slutnja obistini. Počelo je jednog ljeta s modemom. Klasična priča. Munje i gromovi „sprašili“ mi modem. Sljedećeg je ljeta neki malo prpošniji i razigraniji spoj grmljavine sa strujom „sredio“ napajanje. U međuvremenu je kućno računalo uputilo posljednji pozdrav hard-disku i nikad se više nisu vidjeli, a najnoviji je slučaj s prijenosnim računalom. Ako bude sreće, bit će problem s baterijom, ali sve mi se čini da je i taj mekušac izgubio „pamet“ i da je od hard-diska ostalo vrlo malo hard.
Svaki ovaj redak nastaje teškom mukom i naporom mog kućnog računala. I dobrom voljom mog brata koji trenutačno nije u svojoj sobi pa se ja igram podstanara.
Nakon svih lomova i slomova, to je računalo jedan vrlo osjetljiv i zahtjevan stroj. Brzina mu baš nije vrlina, al' zato je - veličanstveno spor!
I sad, najjednostavnije bi bilo – ako je slučaj nepopravljiv – kupiti novo. Ima tih čuda po pristupačnim cijenama. N'da...
Samo što sam prije toga kupila fotoaparat koji sam duže vrijeme „vrebala“ zbog malo manje pristupačne cijene. I tako, sad imam fotić, ali nemam računalo; tj. imam dva. Jedno ne daje znakove života, drugo vegetira. Ali zato imam fotić pa pokušavam... Ispadne i gdjekoja dobra fotografija. Uspijem li štogod iskemijati zahvaljujući dobroj volji i milosti Kutije Koja Zuji, možda na kraju posta i ugledate kakav snimljeni prizor. Za početak. Polako, za zagrijavanje. A onda ću vam pisati, pričati...
Nadam se da ste mi vi dobro, zavirit ću... Pozdrave ostavljam. 
Post je objavljen 24.08.2008. u 22:18 sati.