Marketing
ONE WORLD, ONE DREAM
Jedan svijet, jedan san. Bio je to slogan danas zatvorenih 29. Olimpijskih igara u Peking. U 16 dana u 28 sportova i 31 borilištu natjecale su se 204 zemlja sa skoro 11000 sportaša. Za sve je bilo zaduženo više od 300000 ljudi, što volontera što pripadnika javnih službi. Kina je napravila spektakl. Sve je bilo savršeno uređeno, u minutu gotovo, sve je izgledalo tako dobro organizirano kao da je to tako jednostavno. Ovo je kratki osvrt na sve na ovim OI, na njihov duh, na naše uspjehe na opći dojam.
Pa, od kuda krenuti? Pa od otvaranje. Bilo je to nešto veličanstveno, šarenilo boja i zvukova, sve u broju 8 (8.8.´08) i savršeno uvježbano. Stvarno su me ostavili bez daha nekoliko trenutaka, od igre svijetla i sjena do samog paljenja baklje na dosada neviđen način, trčanja po krovnoj stijenci tog stadiona, „Ptičjeg gnijezda“, koje je vjerojatno najmodernije sportsko zdanje na svijetu. Dobro, možda je ipak „Vodena kocka“ modernija, ali takva dva objekta jedan do drugog, to se ne viđa svugdje.
Općenito, postoje mnogi sportski događaji (pa i onih koji nisu sportski) koji oduzimaju dah i ljude ljepe za ekrane, od prvensta u nogometu, Amere SuperBowl ili jednostavno Formula, ali niti jedan događaj nema taj duh, tu tradiciju, povijest kao što to imaju Olimpijske igre. Pa za početak malo povijesti i činjenicama o samim igrama.
Olimpijske igre su višesportsko natjecanje koje se održava svake četiri godine. Pogrešno ih nazivamo i Olimpijade, jer Olimpijadom je u staroj Grčkoj nazivano čitavo razdoblje između dviju Olimpijskih igara, pa tako početak jednih Olimpijskih igara označava početak Olimpijade.
Isprva održavane samo u staroj Grčkoj, Olimpijske su igre oživljene krajem 19. stoljeća djelovanjem francuskog humanista i zanešenjaka baruna Pierre de Coubertina. Na njegov prijedlog je u Parizu 23. lipnja 1894. osnovan Međunarodni olimpijski odbor. Prve Olimpijske igre modernog doba (nisu imale prefiks “ljetne”, jer tada još nije bilo spomena o potrebi održavanja posebnih, Zimskih olimpijskih igara), održane su 1896. godine u Ateni, i otada se održavaju svake četiri godine osim u vrijeme Prvog i Drugog svjetskog rata (VI., XII. i XIII.). Pošto se ubrzo ukazala potreba za jednako kvalitetnim natjecanjima u zimskim športovima uskoro su održane i prve Zimske olimpijske igre u Chamonixu, Francuska, 1924 godine. Zimske su se Olimpijske igre održavale također kao i ljetne, svake četiri godine, iste godine, zaključno do 1992. godine i Igara u Albertvilleu u Francuskoj, kada je, zbog glomaznosti olimpijskog programa ali i zbog zahtjeva moćnih TV kuća odlučeno da se razdvoje termini održavanja Ljetnih i Zimskih igara, pa su prve iduće Zimske olimpijske igre održane 1994. godine u Lillehammeru u Norveškoj.
Čuveno olimpijsko geslo citius, altius, fortius (brže, više, jače), koje je ustvari postalo moto Olimpijskih igara nije, kako bi netko pomislio, ostalo iz starog vijeka, nego je to u svom govoru, prilikom osnivanja školskog športskog društva u školi u kojoj je bio ravnatelj, izrekao prijatelj baruna de Coubertina, dominikanac, otac Henry Martin Didon. I “utješno” geslo važno je sudjelovati, ne pobijediti, koje se, pogrešno, pripisuje samom barunu de Coubertinu, također je “autorsko djelo” jednog crkvenog čovjeka – u propovjedi na misi za sudionike Olimpijskih igara u Londonu 1908. to je izrekao pensilvanijski biskup Ethelbert Talbot.
Nakon ove poduge, ali nadam se zanimljive povijesti, idemo malo analizirat nas. 101 sportaš, 5 medalja ali nije bilo one najsjajnije. Osvajači su dakle:
Atletika - Srebro : Blanka Vlašić - skok u vis
Gimnastika - Srebro : Filip Ude - konj s hvataljkama
Streljaštvo - Bronca : Snježana Pejčić - zračna puška 10 m
Taekwondo - Bronca : Martina Zubčić - do 57 kg
Bronca : Sandra Šarić - do 67 kg
Što reći nego svaki naklon njima, ali svima do poda, ali ne bi ja bio Hrvat da i prigovorim koju. Dakle, košarkaši su ispunili svoj zadatak, pružili su solidnu igru i definitivno pokazali da se košarka vraća. Rukometaši s 4. mjestom su ipak malo razočarali, očekivali smo bar broncu, ali što se može, nekako se vidi da lagani remont treba doživjeti reprezentacija. Vaterpoliti ipak su podbacili, tek 6. Mjesto u sredini, barem u polufinalu su trebali bit, ali jednim kiksom su si sami zagorčali sudbinu. Plivanje je vrlo neugodno iznenadilo. Veslanje isto tako. Ostali sportovi su bili dobri, od stolnog tenisa pa do kajaka.
A sad osvajači... stvarno kako prigovoriti nekome nakon toliko truda i takvog uspjeha. Svi su me učinili ponosnim što sam Hrvat i hvala im na tome. Prvi dan i Snježana kao grom osvaja broncu, ja nisam niti znao da će ona nastupat tako... što je neznanje... Zatim Filip koji je bio pritajeni favorit i definitivno je mogao do medalje ali nitko se to nije usudio reći, svaka čast na svemu što je proživio... Dan za danom i taekwondo je iznenadio, tu se kao pričalo da su dobre ali dvije bronce nismo očekivali. Djevojke, naklon. I za kraj ostavljam ono što sam ja, ali i većina Hrvata, najnestrpljivije čekao. Blanka i skok! Što reć, peh peh i opet peh. Blanka je oduševila, skočila je 1.85, 1,89, 1.93, 1.96, 1.99, 2.01 i 2.03 iz prvog pokušaja i onda jedan mali kiks na 2.05 i jednostavno nije bilo snage izjednačit treći skok svih vremena... protvi onako raspoložene protivnice se nije moglo... došla je i eto pomrsila nam račune. Ali svi smo vidjeli koliko je Blanka psihički jaka,koliko je i tu napredovala, nije pucala bila je smirena, jednostavno 2.07 je bio preveliki zalogan. Nažalost, ali srebro je izvanredan uspjeh i jednak zlatu jer Blanka ima vremena i barem još dvoje OI pred sobom u top formi...
Dakle, oduljio se ovaj tekst... na kraju balade imam reći da sam uživao u svim sportovima, odlični rukomet, odbojka, vaterpolo, pa čak i manje poznati sportovi, a da ne pričam o vrhuncima svakih igara plivanju i atletici. Michael Phelps sa 8 zlata i 7 svjetskih rekorda je jedan od dvojice heroja. Drugi je Usain Bolt s 3 zlata i 3 svjetska rekord... svaka čast ali ja ipak prednost malu dajem Boltu zbog samog sporta, plivanje je ipak malo previše postalo poligon za tehnologiju (ako se mene pita).
Dakle, uživao sam i brzo je prošlo, nije se bilo teško buditi niti u 3 ujutro gledati naše sportaše, nije bilo teško trošiti živce jer ipak su oni ti koje smo poslali, oni su tamo da i cijeloj naciji podare malo veselja. U ovo vrijeme, trebalo bi stalno održavati Igre jer to je mjesto gdje smo svi isti, gdje se slavi različitost a opet sličnost, gdje se ne poznaju granice. Mjesto na kojem se najbolje vidi da smo svi isti i da boja kose, puti, visina, sposobnosti ili jezik nisu teret, oni su samo elementi koji našu rasu čine tako posebnom, tako jedinstvenom. Dakle, JEDAN SVIJET, JEDAN SAN, upravo se o tome radi, nadam se da ćemo za 4 godine opet svi biti u Londonu i da ćemo dijeliti jedan san, san u kojem neće biti granica, neće biti nesreća, zlobe i neprijateljstva. San koji sanjamo svaki dan. Zašto je taj san moguć samo 14 dana u 4 godine??? Zašto taj san ne bi bio moguć i sutra? Mislim da moramo krenuti od sebe samih i progutati predrasude jer svi imamo srce i ponekad bi trebalo „razmišljati“ njime. Samo jedan osmijeh je dovoljan da taj san postane bliži, samo jedna riječ.
Do Londona s nadom u ostvarenje sna i ponovnog viđenja na Igrama svim ljudima... Zŕi jiŕn!
Post je objavljen 24.08.2008. u 18:33 sati.