Marketing
Razno
E ovak, baš mi je drago da je je donji post prešao granicu od 19 komentara i da lijepo raspravljate, neki postovi su ostali na 0 komentara, neki imaju 10ak, jedan 19 i sada ugodno iznenađenje, iako se ne mora komentirati samo tema drago mi je da raspravljate, upoznajete se itd. Uglavnom prenosim nekakve političke copy/paste tekstove, izvješća, najave, priopćenja pa ni nemate osobito što komentirati, a ne želim da mi se zna identitet, ne želim biti neka javna osoba i sl., tako da ne mogu pisati nešto osobnije. No evo sada ubacujem ovako neki usputni post za random konverzaciju.
Također nisam vas još nijednom pitao "što VI mislite o tome?" pa ću nadalje obratiti pozornost i na to.
Nerijetko imam problema sa spavanjem, netko odmah dok dotakne krevet zaspe, ali meni se tek tada pojavi oluja misli, razmišljam, analiziram, raspravljam, zamišljam, planiram, dolaze mi razne ideje, vodim zanimljive zamišljene razgovore i sl, osim toga smetaju mi neugodni zvukovi koji siluju tišinu, čujem svaki zvuk, mašinu za pranje rublja, mašinu za pranje posuđa, kašljanje, kihanje, mumljanje, susjede kako se vraćaju s partya i nabadaju po hodniku štiklama, iritantno zujanje komaraca i tako dalje.. rezultat svega toga je da zaspem nakon 2 ujutro, ponekad oko 4 ili 5 ujutro, a u 5 ujutro se moram dizati na posao, ili ako sam popodnevna smjena oko 6, 7 ujutro pa se kasno dignem i odmah na posao, od 2 popodne do 10 navečer.. zbog toga mi se uvjek spava a ne mogu zaspati, jako mukotrpna pojava kad vam se spava a ne možete zaspati, zato uvjek djelujem pospano i psihički iscrpljeno tj. sve one krasne misli, ideje, teme za razgovor isčeznu, ujutro se ne čine više tako važne, mozak blokira, spava, sklapa oči, tupo bulji u jednu točku i ne može se koncentrirati na zanimljive razgovore.. 
Kad radim od 6 ujutro do 2 popodne zaludo mi cijeli dan kad moram prileći popodne i cijeli dan i večer sam pospan a kad radim od 14 do 22 pošto se ne mogu dizati rano ujutro jer tek tada zaspem opet kao da si cijeli dan na poslu. A još nemam ni nekih obaveza izvan posla, ne kužim svoje roditelje koji rade doslovno SVAKI DAN bez iti jednog slobodnog dana i to najmanje 8 pa sve do 12ak sati i još uspijevaju spremit ručak itd. Pa da barem od toliko rada možeš štogod uštedjeti, uzet godišnji, otić tjedan dana negdje po Europi ali ne, danas se radi 12 sati dnevno samo za osnovne stvari, režije, hranu i piće, gorivo i sl. U slobodno vrijeme ne možeš ni napisat novi post, evo već se moram spremat za posao... Zbog toga smo svi kao neki zombiji, duboko u želudcu taloži se potiskivani bijes i nervoza i jednog dana valjda izađe taj neki čir na želudcu.. 
Eto to mene živcira, i možete me sad nazvat ljenčinom i neradnikom ali smatram da čovjek ne smije biti rob nego se baviti svojim zanimacijama, hobijima, sportom, čitanjem itd. ali za to se zbog ovog robovlasničkog sistema ne može naći vremena, tj. kad se ima vremena iskoristi ga se za spavanje, i evo ovak malo vidiš što je novoga bilo da pročitaš novine ili baciš oko na blog ili sl. i to je to. Smatram da bi se trebalo raditi ako ćemo 8 sati onda samo 3-4 dana u tjednu ili još bolje 4 do maximalno 6 sati 5-6 dana u tjednu s 1-2 slobodna dana. E ovo zvuči nemoguće no u jednoj knjizi sam pročitao da je moguće napraviti takav sustav ali zaboravih zbog koga i zašto se to spriječava. Dakle umjesto 8 sati radili bi 4 dakle radilo bi duplo više osoba a uz sve to ne bi trebalo prepoloviti plaće nego ih eventualno i uduplati. Eto utopija ali takav bi život trebao biti i imam pravo biti bijesan što tako nije! 
A što vi mislite o tome?
Ljudi kupuju vodu u bezbrojnim plastičnim ambalažama, plaćaju 10 kuna za po litre vode a imaju je gotovo besplatno iz špine (slavine), voda iz špine je uglavnom dobra za piće možda i bolja od one u bocama ali eto to vam je marketing; kupi kupi samo kupuj i što ti treba i što ti ne treba. Ipak samo ponekad mi se zna desit da ta voda iz špine kao da mi malo, ali samo malo nakratko zasmrdi. A kakva je situacija s vama?
E kak se mijenja veličina i boja teksta? Vidim opcije za sve to, nešto klikam pokušavam ali ne kužim? 
Ma što je ovo već 24.8.? a ljeto kao da nije ni počelo a već je gotovo, okupao se nisam ni 10 puta, pa gdje ovo vrijeme propada, samo posao, spavanje, mrcvarenje, ajde imao sam predivnih trenutaka, 1 na 1, romantika, izmjenjivanje nježnosti ali hoću više, i treba mi malo više akcije, trebam naći neku ekipu za picigin, nogomet na pijesku, bacanje, skakanje. Osim što me jebe donji dio leđa jebi ga, rano je počelo, što će bit kasnije, nekad se ne mogu iz sjedećeg položaja ni sagnuti da navučem čarape i zavežem špigete (vezice), dakle sagnuti leđa nogama moram obratno, bacit se na leđa pa privući noge sebi. 
Al prije sam se bojao starosti sad ne, možda baš budem uživao, lipo u penziji, igraš društvene igre sa drugaricama, gledaš duplo mlađe žene od sebe, puknuti perverzni starčić, e usput ona komedija kad starci prolupaju je zakon.
Što sam još htio reći? A ništa evo moram na brzinu ručat i na posao.
E da, pročitajte Moć identiteta od Manuela Castellsa i Neugodnu istinu od Al Gorea.
Post je objavljen 24.08.2008. u 12:17 sati.