Marketing
TIĆO - LET ZA PET
Ovaj post želim pokloniti dvjema dragim osobama i njihovim mladim obiteljima:
Našoj dragoj blogerici Piskaralo Tixi koja danas slavi svoj PRVI MJESEC MAJČINSTVA! A njen mali Lavić puni svoj PRVI MJESEC ŽIVOTA!
I mojoj dragoj prijateljici Lei koja je treći put majkom postala prije točno JEDNU GODINU i njen mališan danas slavi svoj 1.ROĐENDAN!
Sjećate se proljeća? Nije baš tako davno bilo kad nas je ranom zorom budilo cvrkutanje iz šumarka.
Prisjetimo se uz vječne stihove Dobriše Cesarića:
Početak proljeća
...U mladoj travi
Tad se javi
Zviždanjem glasnim prvi kos.
I gle! Od pjesme žutokljunca
Odjednom vrt je prepun sunca.
Tittip... do puta
doskakuta,
I digne krilo, pa se sunča.
A onda se u travu vrati,
Sluša gdje ga hvale vlati.
Kad malo utihne zavodnička pjesma i ples crnih kosova, začuju se malo drugačiji zvukovi. Piskutavo cvrkutanje malih golišavaca koji su se upravo izlegli iz jaja na kojima su mama i tata kos strpljivo ležali i čekali sretan trenutak.
Sretan trenutak je došao! Mali tićo je tu i ...... sad su tek usred svog veselja, mama i tata kos puni posla. Mališana treba hraniti, jer njegov žuti kljun stalno zijeva i traži da ga se napuni. Mama i tata kos su vrijedni i neumorno lete po vrtovima i šumarcima tražeći crviće, gusjenice, bobice , sve što je potrebno da mali Tićo naraste u velikog Tiću.
Kad mali Tićo poodraste i shvati da osim kljuna ima i dvije nogice za skakutanje, odlući se za malu šetnju u okolici.
Ali, avaj! Izgubio se mali Tićo i nezna se vratiti u svoje gnijezdo. Šta mu je raditi? Zvati mamu i tatu! I Tićo počne zijevati i pijukati sve dok ga mama i tata ne otkriju. Ubrzo ga nađu, ali ne mogu ga vratiti natrag u gnijezdo i proglašavaju novo gnijezdo na mjestu gdje su našli svog nestašnog Tiću.
Opet se razlijeću naokolo u potrazi za papicom, ali....putem nailazi jedna teta i kao svaki "slon što gleda u beton", teta ugleda malog Tiću, ščućurenog u kantunu skaline, među lišćem, ukipio se i zabuljio u tog diva što je stao pred njim.
Teta ga gleda i intezivno razmišlja - što joj je raditi? Gleda u borovu krošnju iznad, ali ne ugleda ništa slično gnijezdu, a da i ugleda - Ko bi ga gore vratio? Pomisli na mačke koje danonoćno patroliraju tim putem i brzo odluči spasiti malog Tiću i ponese ga svojoj kući.
Kad je došla kući, svi ukućani su je uglas zapitali:
- "I šta ćemo sad?"
- "Pa, hranit ćemo ga, čuvati i paziti."
- "Prvo mu treba prožvakati hranu, pa tek tada ubaciti u kljun!"-reče mali mudrić
- "Hmmm? Ima li netko još kakav prijedlog?" - pita teta i pokuša Tići dati smekšane zobene pahuljice. Nije baš oduševljen.
Pao je Prijedlog br.1
- "Stavimo ga na balkon, možda će ga čuti mama i tata kos i donositi mu hranu na našem balkonu. Već se čuje kako ga dozivaju i traže." - predloži barba
- "Imaš pravo! Mogli bi probati, ali ćemo ga smjestiti u neku košaru da ne odskakuta i padne sa balkona na beton." - prihvati teta
Rečeno - učinjeno!
Šta se dalje događalo?
Da li su mama i tata kos uspjeli pronaći svog Tiću na našem balkonu?
Da li je Tićo dobio svoju papicu?
Saznajte iz slijedećih slika!
Tićo mora biti u košari, ali to mu nikako nije drago! "Piiiiip, baš sam ljut! I gladan!"
Tata i mama kos traže, osluškuju...čuju ga, ali gdje je ??!!
Mali Tićo se umorio od pipijukanja, pa je malkice zaspao.
Tata kos pažljivo osluškuje i .....gle,gle, tamo se mali skrio!
- "Mamaaaaa, našao sam ga! Idemo naći papicu!"
Brzinom munje, papica je već u kljunu.
Tata kos je odletio punog kljuna, prepao se čovjeka iza kantuna!
Šta sad da radi?! Najbolje da se malkice ohladi!
Mama kos je malo hrabrija, pa je usprkos strahu,svog Tiću ipak nahranila!
Aaaaah! Kamen mi sa srca pade, mama Tići papicu dade!
I više problema nije bilo, kad bi gladan bio Tićo je pipijukao!
A u susjedovu vrtu, roditelji brižni su mušice u letu hvatali
i po zemlji crviće i bobice kljunom tražili.
i svako malo svog malog gladnuša nahranili!
A sva ta čudesa, iz prikrajka promatra grlica Štefica:
"Šta se to zbiva na balkonu mom?
I gdje je zdjelica s hranom mojom?" - s pravom se pita
Dok u vrtu susjedovom, mačak uzalud skita
I prođe prvi uzbudljiv dan i ...noć. Ujutro, ranom zorom zašuška nešto
na balkonu mom! Čirnem , mama kos je na zadatku svom!
Tićo se dobrano udomaćio i balkon propješačio!
Gledam bolje - nije on baš ni tako mali!
Skoro da bi tinejđer već mogao biti!
Gle, kako se na zdjelici šepiri! I skroz se umiri!
Idućeg dana se momčić osokolio i na ogradu poskočio!
Ipak se sjetio pa mi se naklonio prije nego je poletio!
Prepadoh se samo tako
Pašće na beton , zlo i naopako!
Ali!
Prvi let uspješan je bio,
Tićo se u grmlju prizemljio!
Pipijukanje se sad iz grmlja začuše
Roditelji opet uši načuliše,
Hitro su se snašli
i svog Tiću opet pronašli!
Kos i kosovica su i dalje marljivo naokolo letjeli, mušice u letu hvatali,
crviće i bobice po zemlji čeprkali, da bi svog gladnog mališa othranili
i spremnog u veliki svijet pustili.
Po noći su budno stražarili i mačke glasnim kričanjem tjerali.
Čuvši takvo kričanje jednog sumraka, i sama sam na balkon iizjurila
i vikom, mačore iz grmlja tjerala!
Samo ti mirno spi, Tićo mali,
ima tko će nad tobom da bdi!
I kao što to uvijek biva,
Kad čovjek gleda prirodu oko sebe, pa ma kako taj prirodni svijet malen bio,
nauči lekcije i za svoj svijet.
Nisam se makla dalje svog balkona, a spoznala sam opet da je u odgoju djeteta najbitnije upravo POVJERENJE.
Naime, gledajući malog Tiću na balkonskoj ogradi, moje prve reakcije su bile briga i strah. Dva puta sam ga navodno "spašavala" sa ograde da ne bi "pao i razbio se na betonu". Vjerujući kako ga spašavam od sigurnog sloma, raširenim kišobranom sam ga okružila, uhvatila u njedra kišobrana i vratila natrag u "sigurnost" pletene košare koju sam mu uredila za stanovanje.
Treći put kad je poskočio na ogradu, opet sam požurila po kišobran, ali...stala sam i promotrila ga pažljivije - zapazila sam mala krilca, visoke noge, odlučno izbačen kljun - okrenuo se prema meni kao da mi želi reći
"Ne brini, mogu ja to!"
U tom momentu, zazvonio mi je telefon i pošla sam se javiti.
Dok sam se vratila na balkon, njega više nije bilo na ogradi.
Nisam vidjela prvi Tićin let, ali znala sam da je uspio!
Promatrajući događanja u obližnjem grmlju, kos i kosovica su se stalno tu motali i čeprkali. Uspjela sam ga primjetiti među suhim lišćem i zemljom, iako se skoro pa stopio s okolinom.
I zato, drage moje mame, čuvajte i hranite svoje mališane, ali ne bojte se pustiti mu ručicu kad odluči učiniti prvi korak.
Ne učite ih sa strahom, jer vaš strah prelazi na njih i počet će se bojati i tamo gdje ne treba.
Naravno, opreza nikad dosta! Ali, s puno, puno ljubavi i povjerenja!
Volimo ih, čuvajmo i učimo kako bi ih jednog dana mogli s mirom pustiti.
Sa strepnjom u srcu i duši, ali i s povjerenjem da
NAŠA DJEČICA TO ZNAJU I TO MOGU!
A ja ću još jednom zahvaliti Majci prirodi i Tići što su i ovog puta bili moji učitelji.
Post je objavljen 23.08.2008. u 20:55 sati.