Slike.Fascinantno.Nisam znao da Ona tako lijepo crta.Mislim znao sam da Joj to jako dobro ide,ali ovo?Izgledaju tako realno.Ovi crteži su dokaz da Ona je jedina živuća nasljednica Reiki.Reiki živi u njoj.Ne vjerujem da Ona iz čiste slučajnosti može točno nacrtati ljude koji su živjeli stoljećima prije Nje.I ljude koje Će tek upoznati.Neki su dobri,a neki..nisu.Mislim da je došlo vrijeme da Joj sve kažeš.Vjerovat Će ti.Samo moraš naći način da Joj to i dokažeš.A sada idi.Zakasnit ćeš.Siguran sam da ne želiš zakasnit na Njezin 15. rođendan.
''Glupa škola.Opet ću zakasnit čisto iz lijenosti.A kad sam lijena.Haha.Sama sebi se čak mogu smijati.To samo ja mogu.'' mislila sam si dok sam navlačila školsku uniformu na sebe ''A k vragu i vesta.Kud sam se baš sada morala zapetljat u njoj!I ovak dovoljno kasnim!''
Bip bip bip.
''Ne sad mobitelu!''
Bip bip bip.
''Ne baterijo!Molim te nemoj mi sada crknut!A ma baš me briga i ako crkneš!Ne treba mi takitak kada živim sama.''
Izašla sam iz stana i krenula prema liftu.Popravljala sam si odjeću u liftu pošto nisam imala prije vremena.U prizemlju me je dočekalo iznenađenje.
- Sretan rođendan,Naira! - povikala je Nindo.
- Kaj ti oćeš da ja dobijem srčani ili šta?!
- A sori.Al je upalilo.Hehe.
- S toliko balona kako i nebi. - nasmijala sam se.
- To što ti je rođendan ne znači da bismo trebale kasnit u školu. - podsjeti Nindo.
Potvrdno sam kimnula i krenule smo trčećim korakom prema školi.Putem sam ispustila balone u zrak tako da ih cijeli grad može vidjeti.Kada smo napokon stigle u školu već je počeo prvi sat pa smo krenule prema učionici hodajući.Pred učionicom nas je dočekalo iznenađenje.
Dečko naših godina crne kose i lijepih sivih očiju nas je pogledao iznenađeno.
''Stranac.''pomislila sam.''Mora da je nov ovdje.''
Nindo nije puno čekala.Odmah mu se počela nabacivati i skakutati oko njega.Predstavila mu se a onda je predstavila i mene.Nasmiješio mi se.Ja sam mu samo mahnula rukom i brzo odjurila u ženski toalet.Srce mi je ubrzano lupalo.To sam prvi put u svojem životu doživjela.Kada sam se pogledala u ogledalu shvatila sam da sam crvena ko paprika.Bilo me sram izaći van iz toaleta sve dok ne zvoni.
Ding.Dong.Dang.
''Napokon to zvono.''
Uspjela sam se nekako izvući iz toaleta i otići do učionice.Dečka više nije bilo,ali je Nindo bila pred učionicom.
- Kamo si pobjegla odjednom?!Samo si odjurila.
- Oh,oprosti.Ali...znaš kak je to...Nužda... - izvlačila sam se.
- Aha.Oke onda. - rekla je Nindo iako je još uvijek bila pomalo sumnjičava.
Pružila mi je torbu koja mi je ostala u hodniku kada sam pobjegla u toalet.Uzela sam ju i krenula prema svojoj klupi.Zvonilo je za početak sata pa nisam stigla porazgovarati sa Nindo o neznancu od malo prije.U učionicu je ušla razrednica.
- Molim vas da svi pozdravite novog učenika.
''Novi učenik.Još nam je samo to trebalo.I ovak i onak su ostala još samo dva slobodna mjesta.Jedno je pokraj mene s lijeve strane,a drugo skroz u zadnjem redu do prozora.Samo se nadam da ga razrednica neće smjestit pokraj mene.'' mislila sam u sebi.
- Uđite,Arik-kun.
Skoro sam dobila srčani.Arik-kun je bio onaj crnokosi dečko sivih očiju koji mi se bio nasmiješio pred učionicom.Srce mi je odjednom opet počelo ubrzano lupati kada su nam se pogledi susreli.
- Arik-kun,sjedni se pokraj Naire-san.Mislim da bi bilo veoma lijepo od nje kada bi te i ona pozdravila sa ostatkom razreda. - napomenula je razrednica.Istog trena sam se zacrvenila.
- Nema potrebe za tim,Akina-sensei.Već sam se upoznao sa Nairom-chan.
Zbog tog -chan sufiksa sam se još više zacrvenjela.Sada sam bila već toliko crvena u licu da sam pognula glavu od srama.
- Ah,tako znači.Nisam to znala,Arik-kun. - rekla je razrednica.
''Baš lijepo.Kraj mene.''mislila sam si dok je Arik-kun sjedao za klupu do moje.Još uvijek me bilo previše sram pa nisam mogla podići glavu gore.
- U redu.Sada,pošto smo riješili upoznavanje i smještavanje novog učenika,bismo mogli započeti sa predavanjem.Stali smo na... - nastavila je Akina-sensei iako ju ja više nisam slušala.
Odlučila sam na tren podići pogled i pogledati Arika.Ne znam zašto sam točno to htjela učiniti,ali sam učinila.Podigla sam pogleda i pogledala ga.Gledao me.I to cijelo vrijeme.Nasmiješio se onim svojim lijepim osmjehom.Opet me oblilo rumenilo,ali ovoga puta nisam pognula glavu nego sam mu isplazila jezik i okrenula glavu prema razrednici.Na tren je bio iznenađen time,ali me nastavio gledati.Osjećala sam njegov pogled na sebi,ali nisam htjela popustiti i pogledati ga pa sam se pokušala koncentrirati na nastavu.Nije mi baš uspijevalo ali se nisam mogla samo tako predati.
Ding.Dong.Dang.
''Kraj sata.Bilo je i vrijeme.'' mislila sam si dok sam uzimala stvari za tjelesni.
- Hajde,Naira!Nemam te namjeru čekati cijeli dan! - doviknula mi je Nindo s vratiju učionice.
- Evo me!Evo me!Već jurim!
Sva sreća da je Arik već bio otišo s dečkima pa se nisam morala brinuti.
Post je objavljen 23.08.2008. u 16:19 sati.