-Vidiš ti, Drago, što se to događa u Gruziji....!
- Zlo, prijatelju, zlo! – kaže Drago nekako kao da je odsutan...
-Što mislite, koliko će sada imati posla Haaški – ili neki drugi – Tribunal? – pita Ivica. –
-Joj, Ivice, kakav si ti naivac!... Pravi „hlebinac“! – kaže Drago uz gestu nemoći – da si rekao za optužbe protiv gruzijskih dužnosnika i zapovjednika gruzijske obrane, to bi imalo smisla...
-Oprostite, gospodine Drago,
-Oprosti, Ivice, što ja ne vjerujem u mogućnost takovih optužnica... Sve to što si rekao je istina!... Ali, tko bi se uopće usudio tužiti i suditi svjetskoj velesili Rusiji...? Ili nekoj drugoj velesili...!
-Ako to bude tako – rezignirano će Ivica – ne ću vjerovati u svjetsku pravednost....
-Zanima me – uključujem se i ja – otkuda Rusija smatra svojim pravom napasti samostalnu međunarodno priznatu državu Gruziju...?
-E, vidiš, - počne nam Drago tumačiti („profesionalna deformacija!“) – neposredno, to je učinio G. Bush u ime SAD-a, kad je napao Afganistan, pa Irak... Kako nikomu u međunarodnoj zajednici nije ni „palo na pamet“, da zbog toga stavi pred neki sud svjetsku velesilu SAD i njihovoga predsjednika ... Iako su te države pretrpjele golema razaranja i goleme ljudske žrtve... Nitko nije „ni prstom maknuo!“ Opravdavalo se to šuteći prethodnim rušenjem onih njujorških nebodera-blizanaca terorističkim napadom Al Quaide...
Bush je „morao nekoga napasti“, da se američki građani ne bi osjećali nemoćni pred tim neuhvatljivim teroristima... Sjedištem toga „nevidljivoga“ neprijatelja „smjestio je“ u države, koje su Americi bile „zanimljive“ i iz drugih razloga.... „Usput!...“
-Kakav je „razlog“ imala Rusija za napad na Gruziju? – zanima mene...
-To je - kako sam pročitao negdje na Internetu – posljedica „tihe agresije“ ili „puzajuće agresije“ ( Ti izrazi mi izgledaju prikladni za ovu situaciju.).
Naime, Gruzija je bila u sastavu bivšeg SSSR-a. Nalazi se u kavkaskom području važnom za Rusiju. SSSR je u takova područja slao svoje ljude, stručnjake raznih struka, od rudarskih inženjera do stručnjaka modernih obrambenih sustava – jednom riječju „ljude od povjerenja“ za najveću državu Saveza.... Ne samo u Gruziju, nego i drugdje, napr. u Litvu ... Ti su ljudi sa sobom dovodili i svoje obitelji... Tamo su im bili osigurani stanovi i druge pogodnosti...
Nakon raspada sličnih državnih asocijacija u novonastalim – „starim“ – državama takove naseobine mogu postati destabilizirajući faktori za račun interesa njihovih susjednih matičnih država...Obično se traže odcjepljenja i „prisajedinjenja“ matičnim državama, koje zapravo potiču takove razvoje događanja – a onda i oružjem i agresijom „brane svoje sunarodnjake...“
-Razumljivo mi je tvoje razmišljanje – kažem ja Dragi. – Po tom bi trebali očekivati u nekoj budućnosti postepeno slabljenje – da ne kažem – nestajanje našeg malog naroda... Ne želim ni razmišljati o takovom tijeku događanja...
-Ja se ipak nadam, da ćemo imati dovoljno razumne dužnosnike, kojima će biti interesi naroda iznad njihovih trenutačnih osobnih koristi... Vratimo se mi radije Gruzijskim događajima!...Ako misliš, da za razaranja gradova, za toliko poginulih, za uništenje privrede, za uništenje obrambene moći, za totalnu blokadu.... nitko ne će u Rusiji biti suđen – Kako će se to sve razvijati? – pitam i Dragu i sebe i samo pogledavam Ivicu...
-Izgleda, da su Rusi u svemu tome napravili i jednu pogrešku u širem smislu – razmišlja Drago naglas...
-Kakovu?
-Amerika je nagovještavala već ranije, da će u Poljskoj postaviti proturaketni obrambeni sustav...Rusija se tomu protivila, kao - to ugrožava njenu sigurnost...Agresijom na Gruziju daje Americi na neki način „za pravo“, da joj treba zaštita s istočne strane. I ne samo od Sjeverne Koreje i Irana....“
Post je objavljen 23.08.2008. u 15:06 sati.