Marketing
ružna, zločesta i jebežljiva
LIJEPA, JAKA I POBOŽNA
Nakon toga bilo mi je teško rastvoriti te novine. Samo sam buljio u naslov i pitao se: zašto "pobožna"? Čak i da je pobožna, čime bi ta činjenica zaslužila da je se tako istakne? Ako je pobožna, nije li to njezina privatna stvar? Baviti se time jednako je neukusno kao pisati da istaknuti znanstvenik pati od proljeva. Ili se hoće reći da je izborila treće mjesto uz Božju pomoć? Da je tako, to bi nipodaštavalo sve njezine napore, a Bog bi bio vrlo pristran, navijački raspoložen tip koji podržava samo one koji mu se ulizuju. Dobri kršćani koji su smislili i instalirali taj naslov, ozbiljno su uvrijedili svog boga zanijekavši mu svemoć. Ako je Bog svemoguć, zašto nije postavio svoju miljenicu na prvo mjesto? Ili su osvajačice zlatne i srebrne medalje bile pobožnije? Ne znam jesu li pobožne i prve dvije i kojim se bogovima mole. Možda su njihovi bogovi moćniji od našega?
Sandrina pobožnost njezina je privatna stvar, u nikakvoj vezi s njezinim sportskim rezultatima. Kad je već tako, možda su novinari mislili da bi to - usprkos svemu - zanimalo čitatelje. Ponovo pogrešno. Uvjeren sam da bi čitatelje od takvih, za njezin uspjeh nevažnih okolnosti, daleko više zanimalo je li Sanra jebežljiva. Je li raspomamljena mladica ili joj treninzi iscrpljuju svu energiju, pa je mrvo puhalo? Da je ružna, bi li njezin uspjeh bio manji? Zamislimo taj naslov u drugoj varijanti:
RUŽNA, ZLOČESTA I JEBEŽLJIVA
Nezamislivo, zar ne? Da je posrijedi nekadašnji "Polet", taj naslov bio bi sasvim moguć, ali u današnjem "Večernjaku" nema izgleda da se pojavi. Također nema izgleda da se pojave ni naslovi kao
PAMETAN, USPJEŠAN I BEZBOŽNIK
ili
NAJBOLJI, NAJINTELIGENTINIJI I ATEIST
Ako se ističe pobožnost, zašto se ne bi isticao i ateizam? Novinarska uzrečica kaže "nije vijest ako pas ugrize čovjeka, nego ako čovjek ugrize psa". U skladu s tim, možda je isticanje Sandrine pobožnosti upravo naglašavanje koliko je to izuzetno, čudno, nakaradno…? Moguće, jer se u slučaju Blanke Vlašić, koja je u zlatnoj kategoriji, a ne brončanoj, ne sjećam da je itko na takav način isticao njezina vjerska opredjeljenja.
Pretjerana religiozna revnost "Večernjaka", koja kao da bi htjela nadmašiti onu "Glasa koncila", pokazuje se time destruktivnom i za istinsku religioznost, i za kršćanstvo, kao faktično bezboštvo, a pri tome vrijeđa djevojku koja je izborila brončano odličje i obezvrjeđuje njezine rezultate.
Da naslov nije slučajan, već ondje postoji neka matrica iz koje se štancaju takvi isprdci pokazuje i tekst Milana Ivkošića "Veliki prasak" sotonizma. Taj novinar, poznat po tome što opetovano niječe globalno zatopljenje, piše:
Naravno, "velikim praskom", kao ideologiziranom znanstvenom "činjenicom", obmanjuju nas…
Dakle, za njega je "veliki prasak" činjenica koju treba pisati u navodnicima, ideologizirana izmišljotina. Izmišljotina, nije toga bilo. Ono da su svjetski znanstvenici pored Geneve sagradili dvadeset i pet kilometara dugačak tunel s uređajima za eksperimente kojima kane laboratorijski rekonstruirati uvjete "big benga", a sve to košta šest milijardi dolara, za njega također ne postoji. Ili, ako postoji, svi svjetski znanstvenici i oni koji su uložili tih pišljivih šest milijardi dolara, sve su to budale, nasuprot kojima Ivkošić ZNA. Bog je stvorio svijet u šest dana i točka.
Time se "Večernji list" pokazuje kao atavizam, svakodnevno glasilo srednjeg vijeka. Pa tko voli, neka izvoli.
Post je objavljen 23.08.2008. u 15:03 sati.