Neki put sam luda od svoje svakodnevnice. Jednostavno me dovodi do ludila ponavljanje jednog te istog posla svaki dan u gotovo isto vrijeme. Dignem se oko sedam i dok jos ni ne otvorim oci kako treba vec sam za sparhetom ili prekopavam po frizideru u potrazi za doruckom za klince i muza. Negdje taman kad otvorim jedno oko pocinje natezanje sa vecim sinom i rat oko odjevanja za vrtic. Ovo mu nije ljepo, ono nije zuto a ono trece pak ne zeli ni vidjeti. I zatim vodim slican rat i sa muzem. Ovo nije moderno, a ovo je malo zguzvano i gotovo uvjek se potrefi da bi obukao bas ono sto sam sinoc gurnula u masinu da bi se opralo. U kvarat do osam ih jedva jedvice jednog uplakanog a drugog natmurenog zbog finalnog odabira odjece izguram kroz vrata van i hvatam se manjeg sina koji je odlucio da bas danas zapocne sa svojom novom ludom fazom. Pokusavam ga nahranit sa hrenovkama koje obozava ali eto bas od danas on ih vise ne voli. Dajem mu sok jer on ne voli mljeko ali on odguruje sok i naravno preliva ga preko cijelog stola. Dok se ja borim sa slapovima soka koji se preljevaju preko ruba stola stvarajuci u kontaktu sa prljavim podom ljepljivu masu moj sin mrtav hladan hvata ostatak kakaa od starijeg i pijuci ga bljedo me gleda kao da me pita "Pa sto je? Zar ne znas da ja od danas ipak pijem mljeko?? ". Od muke otvaram i ono drugo oko koje je do sad jos uvjek spavalo. Dok sam ja pocistila nered koji je nastao proljevanjem soka moj maleni se sam posluzio i najeo sa ostacima dorucka koji je ostao iza muza i veceg sina.
Devet sati. Moj maleni radi nered na jednoj strani stana dok ga ja pokusavam pocistit na drugoj. Najgore od svega je da ja jos nisam vidjela svoj odraz u ogledalu sto znaci da se nisam ni umila ni pocesljala a isto tako stoji cinjenica da sam jos uvjek u pidami. Tihi ocaj.
I taman negdje oko deset kad sam konacno kolko tolko uspjela dovest u red kucu presvlacim klinca za setnju i naravno dok sam se ja okrenula on se pokenjao u cistu pelenu. Naravno ponovno ga presvlacim vec luda od svega.
Deset i kvarat . Kuca je recimo pospremljena , klinac je cist i uredan ali ja sam naravno jos uvjek u pidami. I taman kad se odlucim pozabavit sa svojim izgledom netko pokuca na vrata. S obzirom da moja mama zivi kat nize logicki zakljucujem da je to ona i otvaram vrata i ja se sokiram sto vidim svekra pred vratima a on se sokira sto vidi mene rascupanu, neumivenu u pidzami. Njegov zakljucak je naravno taj da ja ne radim nista, nisam se cak ni uspjela obuc sto znaci da sam se vjerojatno tek digla. Bas je sad dosao da nesto potpisem za firmu. Zovem ga unutra ali on od soka ne zeli ni uc. Pomislim kako divno, zapoceo je jos jedan moj dan.
Post je objavljen 23.08.2008. u 10:05 sati.