Budiš se. Još jedan dan. Ali ovo nije dan kao i ostali dani. Ovo je dan za koji si znao da će doći. Dan odluke. Dan promjene. Dan izazova. Dan života. Dan smrti... Spremaš stvari, ideš na trening, trčiš na bus. Treniraš, uživaš, smiješ se...Tuširaš se, odlaziš kući. Čekaš da padne mrak. 8 sati navečer je. Vrijeme je. Počinješ žestoko. Uzimaš prvu litru domaće rakije sa police. Lagano je piješ, uživaš u okusu koji ti para jednjak, želudac...10 sati je. Odlaziš iz stana, ideš. Uzimaš onu drugu litru rakije i krećeš. Prolazeći pored svog ulaza čuješ glasno stenjanje žene koja dosiže trans, klimaks. Smiješiš se. Ljudi te pozdravljaju. Bus je prazan. Ideš tamo gdje sve počinje, gdje sve završava. Iako bi treba biti mrak, u dlajini vidiš treperavo svijetlo. Dolaziš do tog trga gdje si tako često, gdje solaze svi tvoji prijatelji. Odjednom osjećaš. Počinje. Tlo podrhtava. Sve jače i jače. Ne prestaje. Asfalt počinje pucati, čuješ vriskove uplašenih žena i glasove, glasove, glasove... Odjednom, čuješ da zgrada pada, i uz plač djece se smiješ tom prizoru. Odnekud se počinje širiti požar koju ubrzo guta sve oko tebe. Sve gori. Auti, zgrade, psi, drveće. Ljudi. Ljudi gore i u agoniji trče, bacaju se po podu, plaču, vrište, mole za milost. I vidiš toliko poznatih ljudi. U daljini vidiš onog lika s kojim se potukao tvoj najbolji prijatelj. Na podu vidiš pougljenjeno tijelo one cure koja ti se tako jako svidjala u prvom razredu srednje. Na podu vidiš tijelo svog prijatelja koji je skočio s 3. kata da bi pobjegao od požara koji mu je progutao stan. Kičma mu je pod kutem od 115°. Smiješ se. I tada... Iznenađenje. Ljudi padaju u provaliju koja je nastala. Vriskovi, taj prekrasan zvuk za tvoje uši, odzvanjaju cijelim gradom. Odjednom velika zraka plavičaste svjetlosti izbija iz provalije. Došlo je vrijeme da dodje Abdominol. Dočekuješ ga sa veseljem. Bilo je već i vrijeme. Odlučuješ da je vrijeme da popiješ i onu rakiju. Eksiraš. Odjednom, sve siluete blijede, sve što ostaje su boje. Nijanse. I sve se stapaju i preklapaju. I jedino što vidiš su titrajuća narančasta i plava. I osjećaš se tako dobro. Tako jebeno dobro. Jedna djevojka u plamenu dolazi do tebe i moli te za pomoć. Plamen te zaobilazi, suosjećanje te zaobilazi, osjećaji te zaobilaze, bol te zaobilazi. Tako jebeno dobro. Padaš. Previše alkohola. Padajući, zadnje što vidiš je nečije unakaženo tijelo kako pada na tebe. Budiš se. To tijelo se usmrdilo. Mičeš ga sa sebe i pogledavaš oko sebe. Svijet je promjenjen, planine su poravnane, rijeke imaju nova korita. I ne vidiš način na koji je itko mogao preživjeti. Ponovno se smiješiš. Sretan si. Ipak, gledaš u daljinu i vidiš jedno hladno lice. Hladno lice koje uopće ne izgleda pogođeno katastrofom mitoloških razmjera. Shvaćaš. Nisi jedini koji je znao. Uloviš njegov pogled i otkriješ da osjećate jednak prezir prema uništenom svijetu. Vrijeme je za novi svijet, za novi poredak. Duboko udišeš. Obožavaš miris paljevine. Rukuješ se sa tim čovjekom, vidiš da iz jedne ulice dolazi cura. Sve vas se više skuplja. Vrijeme je. Vrijeme je za kraljevstvo života. Destrukcijom se pročistio svijet, vrijeme je za konstrunkciju. I odjednom zapjevaš himnu novog svijeta:
When you're sad and when you're lonely
And you haven't got a friend
Just remember that death is not the end
And all that you held sacred
Falls down and does not mend
Just remember that death is not the end
Not the end, not the end
Just remember that death is not the end
When you're standing on the crossroads
That you cannot comprehend
Just remember that death is not the end
And all your dreams have vanished
And you don't know what's up the bend
Just remember that death is not the end
Not the end, not the end
Just remember that death is not the end
When the storm clouds gather round you
And heavy rains descend
Just remember that death is not the end
And there's no-one there to comfort you
With a helping hand to lend
Just remember that death is not the end
Not the end, not the end
Just remember that death is not the end
For the tree of life is growing
Where the spirit never dies
And the bright light of salvation
Up in dark and empty skies
When the cities are on fire
With the burning flesh of men
Just remember that death is not the end
Post je objavljen 23.08.2008. u 00:40 sati.