Nije me ovdi dosta dugo bilo, al evo ponovno san se vratija... opsjednut san s Olimpijskin Igrama, virujen da su i drugi, nisan neki fanatik, al volim pogledat sportska zbivanja jer to nije samo sportski događaj...
Svak od nas želi biti najbolji teži biti prvi bilo da je riječ o školi, poslu ili sportu svi nastojimo dati sve od sebe i prezentirati se na najbolji način... Gledajući ova protekla dva dana OI-a osvajanja brončanih medalja naših sportašica izmamila je osmijeh mnogim Hrvatima na lice pa tako i meni... spektakularan doček Filipa Udea u Čakovcu vjerojatno svi priželjkuju, ali meni osobno brončana medalja ne znači puno, ne predstavlja mi neki velik doseg ne znam vjerojatno nisan skroman, ali ruku na srce gledajući sportaše koji ponosno pokazuju tu medalju činimi se da olimpijska brončana medalja puno znači pa i znači, biti treći, biti među tri najbolja velik je doseg u životu sportaša i ma kako to meni čudno zvučalo prekrasno je vidit kako se sportaši vesele i bronci pogotovo kad su naši, uvik se radujem nekom zlatu nekom prvom mistu, al evo malo je nade ostalo za to zlato ili Janjić u kanuu ili kajaku ne znam ili Blanka Vlašić valjda će neko od njih dvoje uspit i donit to najsjanije odličje Lijepoj našoj...
Post je objavljen 22.08.2008. u 22:46 sati.