Sandra Šarić je osvojila medalju. Još vruća nakon sjajnog uspjeha, u svom prvom intervjuu odmah je ustvrdila da je pokradena u četvrtfinalu. Kao, suci su je spriječili da pobijedi favoriziranu Koreanku. Ni više ni manje, nego pokradena. Evo sad u studiju kod Blažička i neki momak iz Tae Kwon Do zajednice tvrdi: očita krađa!
Ćosić danas u prijenosu rukometnog polufinala stalno upozorava narod da obrati pažnju na nepošteno suđenje. Sad ćete vidjeti, poštovani gledatelji, kako će suci odigrati svoju ulogu! I pride, Francuzi su prljavi i zločesti i mučki tuku naše igrače. Gledali smo svi, pa znamo koliko to ima veze s pameću.
Jučer Jura Ozmec komentira kvalifikacije u skoku u vis. U finale je pripušteno 15 umjesto predviđenih 12 natjecateljica. Kvalificirale su se sve koje su preskočile 193 (norma je iznosila 196). Nije to bilo u interesu natjecanja, nije to bilo zbog nemogućih meteo uvjeta na stadionu, nije to bilo u olimpijskom duhu. Jok. Jura tvrdi da je to bilo s namjerom da se spasi Jelena Slesarenko, najveća Blankina konkurentica koja se „mučila“ na 193. [Blanka kao nije.] Jer zna Jura: cijeli svijet je protiv Blanke i zavjera je odavno skovana. Ali Blanka može nadvladati i konkurenciju i nepravdu.
Marko Šivolija je ustvrdio da su ga iz natjecanja izbacili suci.
Kud god se okreneš, svi su protiv nas. Primjera zavjera, krađa, grubosti i podlosti koje su pretrpjeli naši sportaši znate bezbroj. Svi i svim sredstvima složno su protiv nas. Živo čudo da nas uopće pripuštaju na OI, toliko nas kradu. U stvari, možda nas pripuštaju samo zato da nas onda okrutno kazne.
Nevjerojatno je koliko je monumentalna naša sportska nekultura i kako je strastveno grade naši sportski novinari. Kako potpiruju taj jadni luzerski stav. I kako nam je ušao pod kožu. Kaže onaj momak Blažičku: da Sandra nije pokradena, borila bi se onda u polufinalu s Francuskinjom od koje je već dva puta izgubila, ali sad bi je sigurno pobijedila (!!!) i onda bi u konačnici osvojila zlato. Nebesa!
Suci griješe. Jadan je osjećaj kad griješe više na tvoju štetu. Ima i toga, ali to je dio paketa i moraš se znati s time nositi. Evo, pada mi na pamet famozni Lamonica na EP u košarci u Beogradu. Bolje da dalje ne nabrajam. U tome smo svi majstori. Pažljivo njegujemo taj pesimizam pamćenja. Nema šanse da se sjetimo kad su suci griješili u našu korist, ako smo to uopće i registrirali. A kad i registriramo, nema tog Ćosića koji će vikati u mikrofon da su suci POKRALI naše protivnike. Prije će biti da se će praviti blesav.
Bilo bi vrijeme da se tome više stane na kraj. Osobito idiotskim sportskim komentatorima koji već u najavi utakmice upozoravaju na prljave protivnike i podle suce. Sport je da se gubi i pobjeđuje. Bolje je kad se pobjeđuje. Ako ne možemo danas, probat ćemo idući puta. Sve ostalo su tlapnje. I nedostatak dobrog odgoja.
Post je objavljen 22.08.2008. u 22:33 sati.