Neko se otima, pa ipak tone. Batrga se, grči, pocrveni u licu, ali ne pomaže. I pruža otpor i ljuti se, popušta sudbini, pa opet krene dalje, pokušava… O onim drugima, kojima sve ide lako i tek tako, nema smisla dalje ni razmišljati ni dalje ih spominjati. To je život. Profesor Bruno jedan je od onih smiješnih likova iz priča u kojima je život tragikomedija, a sve je zapravo u skladu. Jedino on ima drugačiji doživljaj. Ima osjećaj stalne nesigurnosti, gubitka, promašenosti, nedostatka pravih prilika i obilja neprilika … A ipak, ne predaje se i nastavlja dalje. Pravi antijunak. Radi sve po svom i živi prema okolnostima…
- Da, bio sam u mesnici, kupio sam meso, a potom i u pekari. Kupio kruh… Još nešto?
- Kupio si piletinu, a ne teletinu, kako sam rekla, kruh je kuruzni, a znaš da mi taj ne paše i… ma znaš ti… briga tebe. K'o da ne znam što ti je u glavi. Slama. Propuh.
- Da draga. Idiot sam. Kupio sam krivo meso, čemu nervoza? A što se kruha tiče… ima još integralnog od jutros, ja ću jesti ovaj loši kruh… kuruzni.
- Samo daj. A što ćemo sad? Jesti? Odmarati? Spremati večeru? Ili ovako pomalo uživati u večernjim raspravama? Možemo li učiniti nešto?
Bruno je prepoznao imperativ trenutka i krenuo prema vratima. Izašao je iz sobe, i iz života svoje supruge. Otputovao je u nepoznatom smjeru. Vratio se nakon nekoliko godina u približno slično vrijeme, doba godine i dana kad je otišao od kuće. Bila je subota. Sunce je pržilo duše i tijela šetača i djece u ranim poslijepodnevnim satima. Bruno se vraćao iz dućana nekako smireniji, stariji, ozbiljniji… a i prošlo je dosta godina.
Katarina je bila iznenađena, ali kao i uvijek, kontrolirala je emocije, čuvala ih za sebe. Osvrnula se i vidjela ga, pa nastavila brisati prašinu, kao da je sve u najboljem redu.
- I, kako je vani? Vruće? U dugim hlačama, dugim rukavima …? To samo ti možeš. I lijepo ti je. Dobrodošao i bolje se snašao.
- Bok. Sve OK. Meso je svježe. Mogli bi ga ispeći za večeru ili sutra za ručak. A i kruh je raženi. Jesi li još nešto htjela?
- Sladoled od malina s komadićima čokolade i šlagom… malo seksa u jutro i tak', uobičajene želje jedne prosječne žene. A ti? Želiš li ti štogod?
Bruno se skinuo i legao na krevet. Pogledom je pozvao Katarinu, a ubrzo potom ju počeo i ljubiti po vratu. To je oduvijek voljela. To ju je uzbuđivalo, jednostavno, od toga je gubila kontrolu. Bruno je napokon bio sretan, i nije razmišljao zašto. Ali, i to je život.
Post je objavljen 22.08.2008. u 12:42 sati.