Pitam se koliko ima smisla pisati ovaj blog. Ne osjećam više potrebu da nešto zapišem.
Možda se vratim onoj ideji o anonimnom blogu s nekim pjesmuljcima i tekstovima.
hm. da valjda.
Božee. Majku su mi jutros zvala dva džentlmena. Ostali su jako zbunjeni preglasnom yu muzikom i mojim promuklim glasom. I imam narančastu kosu. Jaako kričavu narančastu kosu i oću svoju prirodnu boju nazaad :( I neuračunljiva san danas jer sam čitala poeziju (Preverta) do 3 i ond se probudila u devet zbog nekog čudnog sna. Ne smijem zato puno pisat.
Obično u ovo doba imam potrebu za ljetnim osvrtom. Ove godine ne. Ali bolje išta nego ništa.
khm khm.


