(by anna)
Do ponedjeljka mi je ostalo još par slobodnih dana u životu. Ne idem u zatvor, već od ponedjeljka počinjem raditi!! Situacije su se tako organizovale da sam u jednom danu imala dvije poslovne ponude. A mjesec dana prije toga sam ludila! Da ću ostati vječno u armiji nezaposlenih. I vidiš ti vraga. I onda dilema. Šta odbiti, a šta prihvatiti? Jednu školu koju volim, u kojoj sam već radila koja mi je prva ljubav u svemu i koja mi nudi nesiguran period u smislu duljine rada. Ili drugu školu, kvalitetnu, jaku, koja je pojam u smislu obrazovanja mog kadra...u kojoj ne znam nikoga, u kojoj krećem od početka, od nule i koja mi nudi relativno duži period rada, ako se pokažem. Sigurnost ili nesigurnost? Ja sam odabrala da krenem od početka. Na duže staze. Pa dokle me odvede.
Stara škola mi je čestitala, uzela muštuluk što su mi javili da su me drugi izabrali i danas odoh kod njih da ih počastim i da se pozdravimo. Falit će mi. Ko zna kakva me atmosfera u ponedjeljak čeka. Ko zna kakav je to kolektiv, ko zna hoću li im se svidjeti, hoće li se oni meni svidjeti? Sto i jedno pitanje imam.
I na kraju, znate šta je presudilo da mene izaberu od ne znam koliko kandidata? Moj diplomski. Da ne povjeruješ. Čovjek se oduševio kako sam studiozno pristupila tom projektu i hoće me u svojim redovima. A meni je to satisfakcija do neba. Samo su mi preletili pred očima svi oni dani i sati te godine dana što sam provela pišući i istražujući, sav trud i napor koji sam uložila. Sad znam da se isplatilo.
Post je objavljen 22.08.2008. u 08:54 sati.