
Jutra i večeri su friški.
Taman toliko da se može spavat.
Dani su kraći.
Taman toliko da budu ugodni za kupanje.

More….. za moj ukus malo hladno, ali podnošljivo. Još uvik guštamo u moru.

Da nam ne bude dosadno zadnja dva dana se pobrinila moja Mlaja i Nečakinja.
Za divno čudo šinjorine su izrazile želju da idu s nama na kupanje.
Moran priznat da san zaboravila kako to izgleda. Obično nosin sa sobon knjigu i čitan u ladu, ispod bora, uz pismu cvrčka i šuškanje vjeverice.


Ali ovi put nije bilo šanse. Smih se orija cilon plažon.
Skakanje, prskanje, igranje s malin balunon.
A ja san se zabavljala sa Olympusom Fe- 340.


Nije moj, samo mi je trenutno dospija uruke.
Navigacijske tipke ka u moga Sony-a. Brzo san ga skužnila.
I ovaj put san doslovno sidila ispod bora i slikavala.
Primjećuje se razlika u kvaliteti slike.
Sa svojin Sonyem nema šanse da slikan Čelicu ovako dobro.
Jedino ako sa brodom prođem pored nje.


Naravno nastalo je brdo slika.
Evo guštajte u šuškanju, prskanju!


A di san ja?
Naravno, u morskoj pjeni!

Post je objavljen 22.08.2008. u 08:28 sati.