Ponekad mi se plače od osamljenosti i dođe mi da me netko zagrli i reče sve će bit u redu. Nježnost uz seks mi fali. Priznajem. Više nježnost. Jer kad mi netko ponudi seks na velika vrata, eksplicitno sa mahanjem lubrikanata ili proračunato s nekom pričom o svojim stvarima jer mi je čita blog me iskreno rečeno uplaši. Ovaj momak je senzualan i želi da završi s nekim takvim. Ne vezu do groba, ali bar na neko vrijeme.
Inače otišao sam na par dana iz Zagreba. I bilo je super maknit se od nekih pedera koji su mi postali previše. Ja i Pitija otišli smo stopat kao u dobra stara vremena. Išli smo u Gorski kotar. Stao nam je jedan par. Ostavio nas je čak same u autu dok su na benzinskoj išli kupit nešto. Ostavili su nas u Fužinama. Tamo sam se okupao u jezeru dok je Pitija odmarala, a navečer smo se išli prošetat po mjestu. Ujutro je ona meditirala, a mene je nazva Hermes koji se iz domaje nije maka, a svi smo bili mislili da je bar do Albanije dogura. Na Pitijin prijedlog išli smo stopat do autoceste (glup prijedlog), a kad ono tunel odmah iza i nitko živ da nam stane. Spustio nas zato jedan ljigavac opet do Fužina, koji je Pitiju pipa. Nakon toga stala nam je jedna ljubazna žena i prevezla nas do benzinske iza Rijeke jer je kišilo pa nije htijela i da mi okisnemo. Jedan lik nas je prevezao do Lupoglava, a neki starci do Buzeta. Tamo sam okisnuo stopajući i nitko živ nam nije htio stat pa smo hvatali bus do Buja. Išli smo na marš mira. U Bujama je stala kiša kad smo došli, no spremala se nova. Sklonili smo se zato ispod jednog volta i tamo odlučili prespavat s obzirom da nam se nije dalo plačat sobu, a nije ni ponuda baš bilo. Tako smo odlučili tamo prespavat dok vani pljušti. No u pola noći i tamo je promoćilo, a dok je Pitija histerično vrištala, ja sam se sjetio kako je bilo partizanima davno dok su se borili protiv fašista. Njima mora da im je bilo gore. Meni je bar Sigur ros pružio utjehu.
Nakon poluprespavane noći jedan žena nam je ponudila doručak. Živjela je odmah do crkve kraj volta gdje smo spavali. Dala nam je kave i kruha s maslacem i marmeladom i zaželjela sreću. Rekla nam je da možemo ostavit robu na njenoj terasi da se osuši. Kad se roba osušila, mi odmorili ispod nekog stabla i kupili dovoljno stvari krenuli smo na marš mira s umaškim anarhistima. Dug je bio 15 km. A ja sam išao s najvećom torbom tamo. Kad smo doteturali do Umaga nakon puno priča o merdacciu skužio sam da znam curu šta je pričala s jednim od organizatora marša na trgu u Umagu. I jako mu je sličila. Družio sam se s njom prije kojih pet godina.
Nakon govorancije na trgu otišli smo u Monte Merdacciu na koncert, tri kilometra izvan grada. Tamo se sviralo. Punk i krust punk i metal nažalost. I kad šta ono tamo se pojavi nitko više nego Ljubičasta Psiha. Prva cura u koju sam bio zaljubljen. Oboje nismo mogli vjerovat da smo se nakon tolko godina sreli. I odmah se zagrlili. Ja kao da sam imao predosjećaj da bi je mogao srest s obzirom da joj je Umag rodno mjesto, a ona je mislila da je na bombonima. Ništa se nije promjenila. Iako ima djete i živi u Novoj Gorici, konobari i dalje je kronerica bila i ostala. Jedino što se promjenilo je što je ona postala majka, odgovorna, a ja pomalo postajem gay.
Nakon kraja koncerta ekipa je ni manje ni više skakala na vatrogasce i nakon što se razbježala dio njih me pozvao u Bamboo, bar s lošim osamdesetim i devedesetim. Tamo plesah dok me ovi častiše malo pivom, malo bambusom. I nakon tučnjave došao je i tamo kraj partiju, a ja sam odlučio prespavat negdje u šumi.
Ujutro me probudio neki luđak sa psom da spavam na dječjem izletištu i da će zvat policiju . Onda se Pitija odnekud stvorila i ovaj lik je odleprša nazvavši policiju da mi istrebljujemo vjeverice. Okupao se tad u moru i otišli smo zatim opet u Umag. Stali su nam neki ljudi s kojim sam tu noć plesa. Ja i moje plesne sposobnosti. Prevezli su nas do mjesta gdje se dio ljudi iz organizacije kupao pa se i ja opet okupao. I nakon toga išli smo u fojbu, umaški kao skvot da prespavamo. Bilo nas je pet pa smo nakon zajebancije i šetanja po gradu nas dvoje morali spavat vani, a troje unutra. Izgrizli su me zato komarci.
Sljedeci dan smo chilali uz knjige, 04 i nomade. Odlučili smo ić stopajući doma, no zajeba sam cestu pa je Pitiji dopizdilo i odlučili smo ić doma busom. Vratio sam se tako kući sa sjećanje da sve što smo radili jest maštali o hrani i pričali o govnima. A za one koje misle da su pametni, neka pameću sledeći put plate sebi net u mami.
Post je objavljen 21.08.2008. u 15:57 sati.