Marketing
Mr. Magic
Pokucao sam na njena vrata oko 21.30. Nitko se nije odazvao. Ponovo sam pokucao i ponovo nije bilo odgovora. Izvadio sam mobitel iz džepa i otipkao broj. Telefon je dugo zvonio. Napokon se javila.
- Da – rekla je pospanim glasom.
- Ja sam – rekao sam.
- Vrata su otvorena, uđi.
Ušao sam. Sjedila je na starinskoj fotelji sred sobe, u polumraku i pušila cigaretu.
- Donio sam vino – rekao sam.
Bilo je to vrlo skupo vino u običnom škaniclu.
- Baš fino – rekla je – sjedi.
Osvrnuo sam se ali nigdje nije bilo drugog stolca.
- Nemaš drugog stolca – pitao sam.
- Ne – rekla je.
- Nema veze – rekao sam i sjeo uza zid nasuprot nje.
Oči su mi se polako privikle na mrak. Prostorija je bila zbilja velika, visokog stropa. Ali gotovo prazna. Par starinskih komoda, jedan starinski ormar i ta fotelja visokog naslona na kojoj je sjedila... to je bilo sve. Na zidovima nije bilo slika.
Švicarskim nožem otvorio sam butelju. Omirisao čep. Kušao.
- Hoćeš – ponudio sam ju.
- Naravno – rekla je.
Stavio sam vino ispred sebe.
- Posluži se.
Ostala je sjediti i pušiti cigaretu. Ostao sam sjediti i piti vino. Nismo rekli niti riječ, dugo vremena.
- Jel znaš kakav vic? – upitala je napokon.
- Jok... – rekao sam.
- To sam i mislila.
- ...al' znam par magičnih trikova.
- A da?
- Aha.
- Pa dobro, mister Magic, show me – rekla je.
- Dakle, prvo što trebamo više je svijetla.
Pucnuo sam prstima i iznenada je u prostoriji bilo više svijetla.
- Drugo – rekao sam – treba nam malo boje .
Pucnuo sam prstima i zidovi su bili ofarbani.
- Na onom zidu treba nam tapeta sa retro uzorkom iz šezdesetih. Prozor je evidentno na krivom mjestu pa ćemo ga staviti ovdje.
Pomakao sam ga na sredinu sobe.
Nastavio sam dodavati i premještati stvari sve dok napokon nisam bio posve zadovoljan.
- U redu, to je to – rekao sam. – Jedino što još nedostaje jest svijećnjak, par lijepih cvjetnih aranžmana i menu, dakako. Večeras nudimo, La soupe aux oignons gratinee, kao predjelo, srnetinu u umaku od brusnica kao glavno jelo, a od vina izuzetni Cabernet Sauvignon...
Pucnuo sam prstima i sve se našlo na stolu.
- Wow – rekla je hladnim glasom - zbilja fascinantno!
- I kao vrhunac ove romantične večeri – ugasio sam svijetlo – kroz ova vrata sada će poletjeti tisuću bijelih golubova. Gledaj sada!
Ustao sam, izašao. Tisuću bijelih golubova proletjelo je kroz njezina vrata.
Post je objavljen 21.08.2008. u 13:41 sati.