Marketing
.......Sweet Death......
Pred njom se prostirao crni bezdan….vječnost. U nosnice joj se polako uvlačio svjež miris soli dok je lagani vjetar nosio njenu dugu kosu u suprotnom smjeru.
Mjesec je bio pun. Ljeskao se na, gotovo mirnoj, površini vode.
Krupne suze šibale su po blijedom licu toliko da je to već boljelo….Nije mogla i nije željela zaustaviti bujicu gorkih osjećaja što je navirala. Više ništa nije bilo važno. Ovaj svijet kojeg je poznavala više je nije prihvaćao. Oduzeo joj je i pravo da se sakrije u svoj vlastiti svijet..svijet savršenih bića..svijet u kojem je mogla napokon osjetiti taj nedostižni spokoj duše..možda čak i sreću… Sreća…je li taj pojam uopće stvaran,postoji li….??
Njeno srce nije više podnosilo tolika neodgovorena pitanja, tolika razočarenja..Krvarilo je pod pritiskom boli…bilo je izgaženo i izmrcvareno..bezvrijedno.
Pod svojim je nježnim stopalima osjetila ledenu vodu…Gazila je sve dublje i dublje u bezdan. Saveznice su joj bile, uvijek prisutne, suze. Kako nisu već i one presušile…
Srce je svakim, slabašnim, otkucajem sve više krvarilo… A prozirna suza poprimila je crvenu boju..boju boli…
Sve je dublje tonula ne zaustavljajući se ni na trenutak. Ledena je voda obuzimala njezino krhko tijelo, grlila ga svom svojom hladnoćom..uzimala pod svoje.
Još malo, mislila je….Još samo malo i rane će zacijeliti..neće ih više biti..neće biti više ničega..samo spokoj…pusto ništavilo..
Tražila je to savršenstvo koje je noćima sanjala…Sada ju je samo nekoliko koraka dijelilo od tog vječnog savršenstva…
Tišinu je razdirala udaljena pjesma..Kao da se kroz maglu probijala..dolazila sve bliže i bliže…Pjesma anđeoskog..savršenog glasa..
Izranjavano srce zadnjim je snagama počelo kucati sve brže…Mogla je čuti otežane otkucaje pomiješane s božanskom melodijom savršenog bića…
Vrela krv počela je istjecati kroz nabrekle žile na bijelim rukama…miješala se s ledenom vodom…Bol je godila…Izmučeno srce sve je tiše i tiše kucalo…polako je odumiralo…Posljednjeg puta izdahnula je kada je voda svojim ledenim prstima prekrila njezino lice…Vjerovala je pjesmi koja je lebdjela pred njom….
***
Umorni mladić naslonio se na ogradu broda koji je usporeno klizio tamnom površinom vode.
Razbarušena crna kosa vijorila je na vjetru.
Podigao je pogled prema crnom nebu. Iza oblaka otkrivao se pun mjesec. Mladić je nastavio gledati u more…Činilo mu se previše mirno..gotovo da se nije ni micalo.
Kao da ga je hipnotiziralo lagano ljeskanje i sjaj zvijezda na površini.
Ponovno se pitao zašto ne osjeća pripadnost, zašto se osjeća kao uljez gdje god da se nalazio…
A to more…kao da ima dušu..kao da ga jedino ono razumije…kao da ga doziva…
Pogledom je tražio nešto..ili nekog…
„Bolje da se vratimo u kabinu…More je varljivo. Previše je mirno..kao da se nešto sprema…“, začuo je zamišljen kapetanov glas.
Još uvijek zagledan u bezdan, hipnotizirano je promrmljao nešto kao: „Dolazim odmah.“
Star i mudar kapetan još ga je jednom zabrinuto pogledao prije nego što se drvenom palubom uputio prema unutrašnjosti.
Mladić se prepustio vjetru koji mu je milovao lijepo isklesano lice.
U daljini je začuo najslađu melodiju koju srce može zamisliti. Znatiželjno se uspeo na ogradu kao da želi biti što bliže te zatvorio oči, u kojima se vidio odsjaj zvijezda, kako bi što jasnije čuo.
Smiješak se pojavio na njegovom licu…Bio je uvjeren da sluša anđela. Nitko nije mogao proizvesti tako slatke, moćne…savršene tonove nego sam anđeo.
Polagano je otvorio oči osjetivši da se božanska melodija približila….
Na grebenu ispred njega sjedila je djevojka….Kože potpuno blijede..kao da nema ni kapi krvi u njoj…Vjetar joj je nosio dugu crnu kosu, a oči….sjajile su se crne oči bez bjeloočnica..usta su joj bila lagano otvorena, a iz njih je izvirala najljepša melodija ljudskom uhu poznata…U kutu usana tog porculanskog lica slijevala se kap vrele krvi…Okruživala ju je gusta siva magla…
Pružio je ruku kako bi je dotaknuo….
„Nee!“, vikao je stari kapetan trčeći prema njemu.
Djevojka je graciozno podignula ruku, a mladić je sjao od sreće dok se polako podizao u zrak..lebdeći prema grebenu na kojem je sjedila…
Nije čuo kapetanovo očajničko zapomaganje i dozivanje..Prepustio se slatkom osjećaju uzbuđenja i savršenstva koji ga je vodio prema tajanstvenom biću…
Tek je sada ugledao ljuske na ribljem repu koji se do pola nalazio u moru…To ju je činilo još ljepšom…Zaljubljeno se zagledao u njezine prazne oči ne razmišljajući ni o čem drugom…
Jedna krvava suza počela se spuštati niz djevojčino lice…Inje joj se uhvatilo na usnama..Dotaknula je ledenom rukom njegovo lice…prošla mu kroz kosu…Koža joj se sjajila pod maglovitim nebom…
Valovi su se podigli visoko noseći brod s uplakanim kapetanom i posadom daleko…daleko prema stijenama…bili su uvučeni u žestoku…krvoločnu oluju…
Usne je približila njegovima…Nikada nije osjetio nešto slično kao tada…Prepustio se vječnom poljupcu punom boli i ugode….
Krvario je u srcu…vrela krv slijevala mu se niz lice…ništa nije bilo važno..
Ljubila ga je nježno po vratu..po ramenima…pa opet po vratu…dok nije osjetio snažan ugriz…morsku oluju unutar svoga tijela…Slatka melodija odzvanjala mu je u glavi…u usporenom srcu…po posljednji put….
The Mermaid Chant
Take tight my hand and come
now it's your chance, try it...
don't be afraid and jump...
the never-ending starts
holds you in its arms...
Down here you'll find the most exciting...
here you'll find my treasure...
and just look how the bright blue
ocean gives you its light...
Turning back to your world,
now there is no way...
that's the price to pay for curious...
now you belong to our race
just forget your legs and your previous life...
Let your body be swept away by the waves
and think this is a dream from which
you will never wake up...
Cannot believe this embodiment
my lips get damp with the salt
all I can see is strange for me
this land is the dream all would like to live,
but I'm caught
Post je objavljen 20.08.2008. u 21:34 sati.