Nije sigurno nista lose mislio novoizabrani gorazdanski javni tuzilac Mirsad Bilajac rekavsi da njegov nedolazak u tek otvorenu kancelariju Istrazivackog centra u tom gradu nije bio odraz sujete,kao sto to nije ni njegovo upozorenje da je neprijavljivanje dokaza o ratnim zlocinima,a koje mnoge institucije ljubomorno cuvaju u svojim fijokama,kaznjivo djelo.U istom danu kada smo razgovarali s Bilajcem susreli smo se u prostorijama"Zena-zrtva rata"sa jednim od muskaraca silovanim i zlostavljanim za vrijeme agresije na BiH.
Predsjednica Udruzenja Bakira Hasecic nam tvrdi da u njihovoj bazi podataka postoje imena nekoliko stotina muskaraca nad kojima je izvrsen taj zlocin,najveci broj njih je poslije ubijen,ali su samo trideset devetorica ostvarila pravo seksualno zlostavljane osobe.
NI KILO BRASNA
Covjek iz istocne Bosne,ciju smo ispovijest zabiljezili,nema taj status,iako se njegovo stradanje desilo jos maja 1992,i to kada je krenuo sa svojim sinom,djecakom,u susjedno selo.U njegovom selu ni kilo brasna mjesecima prije niko nije bio vidio.
"Jedna zena mi je predlozila da joj prebacim stoku,a ona ce mi dati vrece brasna i nekoliko ovaca",prica muskarac,
cija se glava neprekidno trese.No,umjesto da se u vrecama koje su ponijeli od kuce nadje mlivo i da njihovim uzadima vezu stoku,uskoro su upravo njima bili vezani i covjek i dijete mu.Jer,jos nisu bili ni dosli pred kucu one zene,a pojavili su se naoruzani srpski vojnici(jedan je bio u uniformi JNA)i zarobili ih.Na oci im je stavljen povez.
"Ja sam se trudio da,prislonivsi obraz uz rame,i pocesavsi se,makar na trenutak vidim kuda idemo",objasnjava covjek,koji danas s porodicom zivi u prekmorskoj zemlji.Taj njegov potez nije bio sumnjiv,jer mu je lice bilo krvavo,
od udaraca,i na njega su slijetale muhe.Doveli su ih u visegradsku banju,a,kad su im strgli povez,morali su gledati u pod.
"Iako je bila tisina,nekako sam osjecao da u toj sobi jos neko dise."
Jedan brz pokret ustranu otkrio mu je naslagana muska tijela.Kasnije ih je bolje pogledao.Bila su to isprebijana,
mrsava tijela,koja bi se ponekad pomakla.Pogledati u pridoslicu ili u onog ko odlazi smatralo se velikim grijehom,
koji se placao smrcu,dodaje nas sagovornik.Na saslusanja su ih vodili nocu(sto nam je to poznato-vidjeti svjedocenje Munira Gavrankapetanovica u knjizi"Bez klonuca i bez straha")i najstrasnija je bila misao o onome sto bi moglo uslijediti ili sto se vec desilo nekome drugome.
"Sta me sve nisu pitali,za sta optuzivali!!!Najvise ih je interesovalo oruzje",istice ovaj muskarac,izdvajajuci ipak samo trenutak kada je jedan od vojnika u tijelo nekog nesretnika svom snagom zabio vrh automata.
BAKIRINI POZIVI
"Tijelo je odskocilo i opustilo se.Pomislio sam,blago njemu,on se spasi.A tada su dvojica krvnika skinuli svoje pantalone..."Naravno,zna on,sve moze biti gore.Bilo je ocu kojeg su tjerali da zlostavlja vlastito dijete,ili onima kojima su odsijecali spolovila,a potom druge tjerali da ih jedu.Muskarac s kojim smo mi razgovarali jedan je od rijetkih koji je ziv napustio taj visegradski logor,a do danas nije siguran kako je to bilo,i zasto.
"Cuo sam razne verzije",istice sagovornik,pokazujuci nam i otpusni list,s datumom,i zigom,izdat mu zato da bi se bezbjedno vratio kuci.Ta ceduljica ce,tvrde nam,biti vazan dokument u istrazi koja se vec vodi protiv jednog visegradskog isljednika,predratnog i poratnog visokopozicioniranog mupovca,ali nama je sada najinteresantnije to da je nas sagovornik tek prije nekoliko dana prvi put saznao da,kao seksualno zlostavljana osoba,ima pravo na beneficije.Gledao je preko satelita dnevnik i cuo poziv Bakire Hasecic da se takvi poput njega sto prije jave.
"Dosao je,a ja sam prije toga pozvala jos jednog bivseg zarobljenika tog logora,takodje silovanog,da vidim da li ce ga prepoznati",kazuje nam Haseciceva.
"Cim se pojavio na vratima,dosla mi je njegova slika pred oci.Cak i mjesto gdje je lezao.Mi smo se svi znali,a njega,kako mu nismo znali ime,niti smo smjeli razgovarati,kasnije smo pominjali kao`covjeka sa djecakom`.Ne mogu vam opisati nasu srecu",kazuje nam drugi spomenuti svjedok,takodjer prezivio,mladi covjek,danas otac troje djece.
Muskarac,koji je u sredistu nase price,prije rata je imao sestero,a sada ih ima jos dvoje vise.Djeca su njihova najveca pobjeda.
TESKO IM JE GOVORITI
"Najveci broj dosad registrovanih silovanih muskaraca je iz Zvornika,Vogosce,Kule i Visegrada,a imamo ih i medju bivsim logorasima Capljine,Rogatice,Sokoca,Bijeljine i Batkovica",saznajemo od Bakire Hassecic,koja napominje da se muskarci,za razliku od zena,teze odlucuju za pricu...Kada se to i desi,mnogima od njih nabreknu zile na rukama,dobiju oblik velicine jajeta.Sta se tek desava unutra?Zato nam se i cini da je svako problematiziranje prikupljanja podataka o zrtvama,u zemlji u kojoj to ne rade zvanicni organi,vrlo osjetljiva tema.Sigurno se njihovim metodama moze stosta prigovoriti,ali da to ne rade,na primjer,"Zene-zrtve rata"ili slicni njima,da li bi price poput one o cipeli ikada bile poznate,a mnoge ubice bi jos mirno spavale.
("Oslobodjenje")
Post je objavljen 20.08.2008. u 15:23 sati.