Veliku Gospu oduvijek sam zamišljao kao stvarno veliku gospu sa stvarno velikom kantom za zalijevanje cvijeća gdje stoluje negdje u nebeskim visinama. Kad dođe njezin dan i dogovoreni znak, Velika Gospa zalije svijet i ohladi ga svježom kišnicom. Tako je uvijek, pa je tako bilo i ove godine. Jedino što ovaj put njezina kiša nije uspjela rashladiti Zemlju, niti je natjerala na povlačenje konjaništvo pukovnika Jare. Eto su vreli dani kao i prije Gospine intervencije.
Ne žalim se. I neka bi joj pristigle moje molitve za što dužu sezonu hladnih radijatora i zahvalnost za sasvim blago osvježenje. Netko će reći: prerano je za takvu molitvu. No moja zimogrožljivost podjednaka je, ako ne i veća, od moje bogobojaznosti. Nikad nije dovoljno rano za svrsishodne molitve!
Post je objavljen 20.08.2008. u 15:22 sati.