Dva svijeta preplicu se i sukobljavaju na tlu Bosne i Hercegovine-svijet mira i svijet rata.
Plime i oseke jednog i drugog najveca su razdjelnica u istoriji ovog tla.Sve ostale-nacionalne i socijalne,vjerske i klasne podjele nisu nikad bile toliko sudbonosne.Svijet mira uzmice vec dugo.Najprije unutar covjeka,reducirajuci njegove planove i zelje na goli opstanak,a toj redukciji izmice samo onaj vitalni,neunistivi sloj materijalnih i politickih ratnih dobitnika.Onaj drugi,svijet rata,gotovo je vec genetski usadjena strepnja koja je prozimala i decenije najduzeg mira na ovom tlu od dolaska Slovena naovamo.
Za prosli rat se znalo da ce imati pobjednika,u ovom ce biti samo porazenih.
Gotovo je ukinuta granica izmedju rata i ubijanja.U posljednjem izvjestaju Helsinske grupe govori se,naravno,o Jugoslaviji,o stanju ljudskih prava na hrvatskom ratistu.Za krsenje ljudskih prava Helsinska grupa optuzuje sve tri zaracene strane-Srbe,Hrvate i JNA.Izvjestaj je datiran septembrom,ali nije zahvatio posljednje,najostrije faze sukoba.
Ipak,konstatuje se da su ljudska prava krsena tako sto su ljudi koristeni kao zivi stit,uzimani su kao taoci,namjerno je razarana imovina,raseljavano stanovnistvo,tuceni su zatvorenici,pucalo se na medicinske ekipe,zaposleni su otpusteni zbog nacionalne pripadnosti,propusteno je da se gone pocinioci zlocina.
Vecina zloupotreba koje su pocinili Hrvati obuhvata diskriminaciju prema Srbima:hrvatsko mucenje zatvorenika u policijskom zatvoru i njihovo propustanje da obave istrage za ubistva takodje je ozbiljno zlodjelo.Zloupotrebe koje su cinili Srbi,odnose se na fizicko maltretiranje,ukljucujuci i upotrebu elektricnih sokova prema zatvorenicima,i necuvene prekrsaje protiv civila i medicinskog osoblja,te na koristenje zivog stita i uzimanje talaca.Jugoslovenska armija takodje je ucinila ozbiljne prekrsaje protiv ljudskih prava napadajuci civilne ciljeve u saradnji sa srpskim pobunjenicima,
konstatuje se u zakljucku obimnog izvjestaja Helsinske grupe,koji nema ambiciju da sacini spisak svih i svacijeg ogresenja.
To vidjenje jugoslovenskog unutrasnjeg rata ocima stranca sasvim se poklapa sa sadrzinom onog nama usadjenog straha da je rat,prije svega,unistavanje nemocnih i slabijih.
Zbivanja tokom godine 1991.dovela su pripadnike mladjih generacija pred pitanje-jesu li im stariji na pravi nacin ispricali prosli rat,ili su njegovu sliku reducirali na mitske obmanjujuce kategorije?Ocevi se,pak,pitaju-kako sinovi nisu shvatili ono sto im se govorilo,pa je generacijski nesporazum totalan?Ipak,moglo bi se kazati,parafrazirajuci jednog cestitog starca-roditelji i ljudi koji pretenduju da budu duhovni ocevi svojih nacija jesu zaboravili,ali nisu oprostili.Jako mnogo ljudi u ovoj zemlji vodi prosli rat,pa otuda pozivari,u ime one Istorije koja hoda ogrnuta bijelim plastom i nosi kosu na ramenu,neubjedljivo donose na vrata neku ugrozenu Domovinu.
(25.IX 1991.)
Post je objavljen 20.08.2008. u 13:32 sati.