OTKAKO je netragom nestala osnivateljica i kraljica zemlje Migraland, čiji sam ministar unutrašnjih i vanjskih poslova, osjećam se pomalo bezglavo. Rana, moja kanadska Arapkinja dakle nestala je u bespućima recentne zbiljnosti arapskih zemalja (valjda), ne ostavivši mi nikakve direktive o vođenju naše zemlje do njezinog eventualnog povratka. Uviđam da je nezgodno ne znati, hoće li se i kad iščekivana osoba vratiti, u nedoba, ne daj Bože.
Migraland smo, inače, prije dosta godina osnovali jedne alkoholom fragmentirane večeri uz jezero kraj Gradačca, kako bismo nadišli sve one fadoistične, zarakijane, sevdaške, birokratske, vinjetsko-vizne zavrzlame oko pograničnih režima i migracija i boravka u jednoj zemlji sa mislima u drugoj a osjećajima u trećoj.
Jer u praksi, ma koliko svi ispirali usta globalizmom, slobodom kretanja, otvaranjem tržišta i inih tjelesnih otvora, ljudi moji, ne ide to tek tako.
Primjer prvi:
Iako pola Beiherc Posavaca ima hrvatsko državljanstvo i nekakvu prijavu boravka u Er nam Ha, te iako za to nije nitko od njih tražio da se podvrgnu šikanoznom testu na spolno prenosive bolesti, vrijedi suprotno. Da bi ErHa-nac smio boraviti u Beiherc, mora godišnje obavljati test na AIDS. Što je, osim traumatičnog premišljanja one jedne usputne ševe, svaki put parsto maraka. Dakle, amte more, tamte nemere.
Primjer drugi:
Vozačka. U ErHaziji, naravno imaš erha vozačku i erha tablice. Međutim, prebivajući nakon testa na sidu u Behasaniji, moraš prevesti auto na beiherc-tablice. Koje ne smiješ imati sa erha-vozačkom. Pa dakle trebaš, teoretski, i beiherc vozačku uzeti. Ako pak imaš behasanske tablice, u Erha te murja zaustavlja jerbo nemereš imat erhasansku vozačku i behasanske tablice. A da si iz Erha a imaš beiherc tablice i beiherc vozačku, e to isto ne ide. Kako pak ide, ni mupavci ne znaju.
Primjer treći:
Ispada da pošten čovjek može imati tri osobne. Jedna trajnonastanjenog stranca, jedna „od i za doma“ a jedna od drugog boravišta, u ovom slučaju, u trećoj zemlji.
Sou far, sou gud. Međutim, ma koliko fizika sugerirala da ne možeš trošiti vodu, kakati ili gledati teve u tri zemlje istovremeno, tebi je uredno na sve tri adrese, tokom cijele godine, plaćati struju, vodu, ovoiono i dsz. Pa ti vidi.
A u suprotnom vidi zakaj muriji nemaš dokumente za pokazat, koji pojašnjavaju tvoj migralandijski naglasak i karikaturističnu fizionomiju istočnozapadnog Sjeverojužnjaka.
/Da ne govorim o stresu. Kao kad kuhaš pet ručkova odjednom. Kad koji dokument koje zemlje gdje ističe, di je odvoz otpada četvrtkom a di utorkom, s kojom si čistačicom posvađan a koji susjed te ne pozdravlja, te zašto …/
Primjer četvrti:
Kablovski operater, veli, nema dil sa tvojom matičnom bankom. Pa ne možeš telebankingom plaćati ono malo kabla, što ga u jednoj od svojih zemalja koristiš par puta na godinu. Vele, moraš mjesečno, po uplatnici. Kad pojasniš da nisi doma i da ti je predaleko & preskupo dolaziti, kako bi praznio kaslić, oni se čude, kako to ti tu ne živiš, ali ne nude opciju, kako im od drugdje platiti.
Kad u međuvremenu ne stigneš na vrijeme proći stotine kilometara i na vrijeme im po uplatnici platiti, naravno te izštekaju i zaračunaju kamate i trošak ponovnog priključka. Naravno, ne priključe te narednih par tjedana, koje si im isto tako naravno platio. Kad ih iz inozemstva zoveš, em čekaš redaljku za operatera pola sata, em ti vele da greška jest njihova ali da ili navratiš do njih na razgovor, ili da nema opcije da sad oni tebi nekako duguju ugovorenu uslugu, koju si dakle platio. Dakle, oni tebe mogu, kad se sjete. Ti njih nikako.
(Isto je za plin. Istinabog, na računu te kvartalno oslobode plaćanja zbog male potrošnje, a jerbo i nisi tamo. Ali jer nisi tamo, oni nemreju očitat brojilo, kad oni baš bi, pa ti fino zavrnu plin i tuže te. Oboje o tvom trošku, naravno. O čemu jasno i transparentno piše na oglasnoj ploči suda u zemlji u kojoj si par vikenda na godinu.)
Primjer peti:
Kad sa onim autom sa rotirajućim registracijama đejmsbondovskim i sa setom vozačkih za regiju bivše Juge i ostatka EU-rope parkiraš doma triput na godinu, naravno je to po Svetom Bandiću dopušteno do dva sata trajanja. Pa se dakle miči svaka dva sata, ili marš otkud si došao, premda si odavde. Ili pak kupi mjesečnu markicu. Za ako taj mjesec možda naletiš, a ak ne, falalepa. Naravno, vikendom je ne možeš kupiti. A tokom radnog tjedna nisi tu. Naravno, ne može ju nitko kupiti za tebe.
I da, naravno, drugdje, gdje jesi, plaćaš najam parkirnog mjesta. Za ako si tu, kad jesi. Ali i kad nisi. Za ako navratiš.
Te napose, primjer šesti…
Ti bi doma na adeesel. Okej. Ali i drugdje si doma, pa bi i tu na adeesel. E ali. Adeesel ove zemlje i one zemlje se ne podnose. Nije predviđeno. Oni se isključuju nekim vatrozidovima, pojma nemam. Pa te operater prvo pita, zašto pobogu&bre ne živiš u jednoj zemlji. Pa lucidno doda, možda da si kupite još jedan kompjutor, za tu ili za tamo. No rješenja uglavnom nema, veli operater. Ili da naletiš radnim danom, premda je problem sigurno u provajderu one druge zemlje. Pa možda i tamo treba naletit. Sve to, da bi mogao tokenom na vrijeme poplaćati račune, a da te ne izštekaju, odšlepaju, podignu ili tuže. Ili sve to skupa. Vidjeti pod primjer četvrti.
Migrant, ne svojom krivnjom, ovim putem moli da se kraljica Migralanda hitno javi radi daljnjeg dogovora. Može i zamjena za stado ovaca ili Golfa dvojku, spušten, plinaš, neregistriran. Isto ne svojom krivnjom. Dijete ne smeta, higijena i diskrecija zajamčeni.
Post je objavljen 20.08.2008. u 11:53 sati.