Marketing
Pismo koje neću poslati...
Dragi moji, nije me bilo neko vrijeme... Najprije se ispričavam svim blogerima čije blogove nisam posjećivala, odnosno komentirala - imala sam (tj. imam još uvijek) problema s komentiranjem postova, mogu komentirati jedino kao anoniman korisnik. Međutim, nekolicina vas ne dopušta komentiranje postova anonimcima, vama ide posebna isprika. I naravno jedno veliko hvala svim mojim vjernim blogerima koji me nisu zaboravili, koji su posjećivali moj blog i čekali moje nove postove. Hvala vam od srca na tome, zagrljaje vam šaljem! :)
Pismo
Napisala sam ti pismo,
nadam se da nikad neće biti poslano.
Ali ako ikada budeš prstima
preko njega prelazio,
možda onda shvatiš
- moje riječi, osjećaji moji,
ne, to nije lažno.
Shvatit ćeš tada što doista znači
biti voljen. I znat ćeš da si to izgubio.
Srce trpi,
pristaje na najveće žrtve,
prima najgore uvrede,
biva lomljeno, bol osjeća
i sve to podnosi da bi i dalje voljelo.
Možda mi ne vjeruješ,
takvo je i moje srce.
Dosad su ga lomili i slamali,
vrijeđali,
ljubav je krvarilo.
Uvijek se iznova boli oslobađalo
i još jače voljelo.
'Oči su slijepe, treba tražiti srcem.'
Srcem tražiti.
Voljeti.
Moje srce je oduvijek znalo
poklonjenoj ljubavi se radovati,
i ljubav za ljubav dati.
Možda ti nije bilo dovoljno,
da, takvi smo mi ljudi-
stalno lutamo tražeći neke nove ekstaze,
uzbuđenja neka,
neprestano želimo nešto novo,
nešto jače, bolje, snažnije.
Sve u pismu piše.
Ali ja ne želim da to pismo
na tvoju adresu stigne.
Riječi kojima završava
sve ti kažu,
prestale bi sve dileme tada.
Ne želim da ovo pismo dobiješ,
hoću da tvoje srce već sada
shvati ono najvažnije
- koliko moje srce,
duša moja i tijelo moje
samo za tobom žude.
Da plamte dosad nepoznatom
vatrom ljubavi i
da je taj plamen neizbrisiv, neugasiv.
Vječan.
Post je objavljen 20.08.2008. u 11:07 sati.