
Dočekali me Markiša, Martin i Đonatan s podmlatkon.
U more san ušla polako, ka žabarka, tako san i plivala, bolje ne moš s jednon rukon.
Koja je uživancija, lipi, ugodni osjećaj smočit slomljenu ruku 
Ne mogu razumit zašto svi pacijenti ne dobiju plastični gips, baren liti, spasili bi se.
Na kirurgiji mi nisu ponudili taj gips, sama san ga tražila i platila.
Sad mislin da je zločin prešutit ga pacijentu i da se tu nema šta raspravljat o cijeni nego se ima stavit svakom, ako ni zbog čega ono radi blagotvornog djelovanja vode il mora na otekline i bol.
Isto me more malo umorilo, iden se bacit u horizontalu
Post je objavljen 20.08.2008. u 12:11 sati.