Ovaj današnji post posvećujem svojoj baki Mari koja mi je bila najveća podrška u životu poslije mojih roditelja. Zajedno smo prošli tugu i radost.Nije još prošao niti jedan dan od kad je umrla da je se ne sjetim, da ne izmolim Očenaš ili krunicu za nju naravno i za drugu baku, ali za baku Maru sam bila više vezana. Djedove nikada nisam upoznala .Moja baka Mara bila je meni kao druga mama, moj anđeo čuvar kako sam joj govorila. Ostala je udovica za vrijeme drugog svj.rata i odgojila tri kćeri. Jedna kćer moja teta Anđa umrla je kad je trebala u mirovinu, tako da su baki ostale moja mama i druga teta. Imala je 6 unučadi i 15 praunučadi. Baka je bila uvijek nasmijana, spremna na rad i nikada ju nisam čula da se na nešto požalila. Bilo joj je sigurno teško ali je to dobro podnosila. Par puta je bila u bolnici, lomila ruku , nogu, kuk ali se uvijek oporavila brzo na veliko čuđenje doktora. Ja mislim da je nju spašavala njena molitva . Svaki slobodni trenutak koristila je za molitvu krunice. Izmolila ih je bezbroj na razne nakane. Praznici kod nje su mi bili nešto najljepše u životu, te dane nikada neću zaboraviti.Uvijek mi je govorila bez molitve ne možeš uspjeti u životu. U njenoj kući je vladala toplina i mir, ma to se ne da opisati. Uvijek je mirisao topli kruh i lipov čaj koji smo obavezno svaki dan pili. O što bih sve dala da je još sa mnom da mogu otići u njenu kući, čuti njenu molitvu krunice, da se zajedno pomolimo. Sjećam se baka je s nama od malena molila svaku večer krunicu i litanije. U bakinoj sobi na zidu je bila velika slika gospe Sinjske i tko bi se god pred njom pomolio molitva mu je bila uslišana, zato je moja baka doživjela 93.godinu jer ju je Gospa sa Isusom čuvala. Sve do zadnjeg trenutka svoj života je molila za sve nas da postanemo dobri ljudi koji nikada neće zaboraviti zahvaliti Gospi. Kad su mi javili da je umrla bio je to najgori dan u mom životu. Sve se primijenilo, ništa mi nije bilo bitno, bila sam izgubljena, ne znam da li se to Vama dogodilo. Za vrijeme njenog sprovoda ja sam plakala ko kiša i svi su me čudno gledali kao da sam plakala bez veze, pa čak i velečasni je je čudno gledao a možda moja rodbina i ne zna koga sam ja to izgubila. Svi su govorili ma šta ona toliko cvili bila je baka stara. Bila ona stara ali kako se kaže srcu draga. Nakon njenog sprovoda sve mi je postalo drugačije, nemam više kuda otići da se odmorim od svega, njena kuća i ona su bili lijek za sve. I zato sam ja nakon njene smrti nastavila moliti krunicu svaki dan baš kako je i ona htjela da ne zaboravim molitvu. Svako ljeto odem na grobove svojih baka, zapalim svijeću , pomolim se i kažem da mi život bez njih nije isti, da ih nikad neću zaboraviti. Moje bake i moja teta će uvijek živjeti u mom srcu .
Naučila sam živjeti sa svojom tugom, ali čim izmolim krunicu za njih bude mi lakše.
Da li se i Vi svaki dan sjetite svojih baka i djedova i izmolite koju molitvu za njih i sve umrle. Čak sam počela pisati knjigu o svom djetinstvu i mojim bakama, ali sam za sada odustala, tko zna možda ju ipak jednom napišem.
MOLITVA ZA POKOJNE
Gospodine Bože, u svojoj očinskoj dobroti
Budi milostiv dušama u čistilištu.
Očisti ih od svake krivice duše
Koji si pozvao s ovoga svijeta.
Primi ih u domovinu svjetla i mira
I u zajedništvo tvojih vjernika.
Daruj im udio u vječnom blaženstvu u tvome kraljestvu
To te molimo po Kristu, našemu Gospodinu.
Bože, stvoritelju i otkupitelju svih vjernika
Daruj dušama tvojih sluga i službenica otpuštenje
Svojih grijeha.
Neka našim pobožnim zagovorom
Postignu oproštenje
Za kojim su uvijek čeznuli.
Amen.
Post je objavljen 20.08.2008. u 08:43 sati.