Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/vaseljena

Marketing

Svjecka premera: Čadežova kritika Šovagovićeve monodrame!

Image and video hosting by TinyPic
Image and video hosting by TinyPic
Okopa ti grob, dabogda!

Rugajte se vi Okopi, samo rugajte, čovjek je mrtav a Somalija još gladnija. Žene i dalje obrezuju ko voćke. Njima dobro nisu donijeli ni Zapad ni Vjera. Markiže, želim da se malo više potrudiš. Otkako si na cool listi, sve si neuvjerljiviji, sve nervozniji i sve više bliži kraju. Znam da to tako ide u životu ali, sjeti se, ti ionako nisi živ i, hvala bogu, to nikad i nisi bio. Mrcina si ti, da, da i, lijepo te molim, ostani to. Zadnji je trenutak da se makneš s te odvratne liste. Poduzmi bilo što, ali poduzmi to smjesta!

P.S.

Šovagović je večeras igrao pred Zagrepčanima. Prije nego sjednem na svojih 160 konja, dat ću analizu. Ali ispod filozofa našeg tek pristiglog. Prvo ću pročitati taj njegov prijevod.

ad P.S.

Markiže, znam da spavaš, jer budan i nisi bio nikad. Brzo s te liste, ismijat će te gliste, s te čiste piste počistiti te iste. Moljčeve i ine biste začas tvoj ego sliste, stani malo, mrtva budalo, u šupku ti ralo, u mozgu srce proplakalo, nama te dalo, papagalo, mrežno jaružalo, od kojeg ti kapke nabubrilo salo, do kosti te odralo, što se sralo na tebe je palo, ubogi ždralo, tebi se uskratilo sve što se polokalo, gnojno si torokalo, nadmena koalo, odrpana galo, prljavo žalo, i za nitkova malo, što je, halo?, iza zadnjeg zaostalo, kreativno posustalo, spalo, ti si "ono", primijetiti nije teško nimalo, uzaludno šalabazalo što se šmrčku ukazalo, drekom razmazalo, zapišano polizalo, odjebi u dizalo, što se lizalo se lizalo, pod zemljom te zamotalo, tu se stalo, ne zaboravi, zamućena valo, žvalo, žalosna šalo.

lečenipravoslavac 20.08.2008. 01:32

Ja sam sebe, godinama mi je teško bilo samoga sebe suočiti s tim priznanjem, u nekom trenutku registrirao kao malog Roma. Otpor je izlišan. Jedino što mogu učiniti jest da se proglasim "poželjno čudnim". Jeza me hvata od pomisli da zapravo, u načelu, pristajem nositi zvonce na glavi ako mi to zajamči da mogu duvati u parku. Nije posrijedi konformizam, nego nešto mnogo tužnije od toga a čemu se želim suprotstaviti.
Zato smo ovdje, na Vaseljeni, i Šovagovićeva monodrama, koju je skromno sam režirao, govori upravo o tom osjećaju, da smo - ne nadzirani, nego uhvaćeni u mrežu odnosa koje nas izlažu svijetu u onoj mjeri koliko smo mu ili štetni ili korisni. Nultu točku proglasili su javni moral i vlast, i ona je, kao i svaka nulta točka, totalitarna. Tko ništa ne remeti, i neći biti primijećen. Onaj tko, primjerice, ne plaća račune, bit će odmah primijećen, izdvojen i sankcioniran. I, k vragu, svi će to susjedi doznati! Tko pijan ravno hoda, dobrodošao je na otvorenom prostoru, gdje su senzori na dah tolerantniji, i to je sve.
Pozdrav, tko uzmogne, neka pogleda danas u 21. sat Šovagovićevu monodramu, u Muzeju za umjetnost i obrt. U sklopu nje, emitira i vlastiti, 8-minutni film "Drvo života", na koje se nije objesio branitelj. Idem na put, pa se čujemo!

lečenipravoslavac 20.08.2008. 02:01

Ideš na put a zvonce ti je još na glavi! Idiote! Pa do Dubrovnika ti je 7-8 sati vožnje, bez obzira na to što si frizirao Moskviča i spustio mu ovjes. Pazi se, već sam ti rekao.
Ovo o čemu govoriš dvadesetak je postova niže: "subjektivno se nasilje doživljava naspram nulte točke ne-nasilja kao narušavanje 'normalnog' mirnog stanja stvari. Objektivno je nasilje, međutim, upravo ono nasilje koje podržava ovaj 'normalan' poredak stvari." Znači li to da poziv da budemo pasivni i 'ne činimo ništa' zapravo možemo shvatiti u smislu da 'otpor znači predaju'?" (Tonči Valentić, o Žižeku i nasilju, ukratko). Eto vidiš. Sve smo već to objasnili, ali fantastično je da Filip Šovagović, koji zasigurno nije čitao Valentića, a još manje Žižeka, sve to osjeća s toliko nepogrešivog senzibiliteta da je to nevjerojatno: mreža odnosa, nulta točka, remećenje normalnog poretka stvari itd....izvanredno!
Što ti je umjetnost! Ljudi tumaraju uokolo sa zvoncem na glavi, a iz svog parka bolje kuže svijet nego cijeli zagrebački FPZ! Ali, to je tako oduvijek, barem u našoj eri:

Image and video hosting by TinyPic
Evanđelisti

Ivan Slamnig

Tri radna ljuda: gribler, plagijator
i jedan doktor, zakučasti, stari,
sa malo kose i sa malo zuba;
a među njima jedan zvrkast mali,
što sve je knjige prozreo od šuba.

Sa borama što pečati ih napor,
kratkovidni i izbrazdanih ruka
pisali su Matej, Marko, Luka;
a onom prvom uspjelo je dečku
zapisat: Riječ je bila u početku.

I oni su se malom čudili,
a on se opet njima čudio,
i tako svi se čudili.

Dok oni su za Kristom bludili,
on Kristu se naslonio na grudi,
i dok su drugi Kristu bili stijena
imena takvih, takvih i ramena
on bio nježan, djetinjaste ćudi,
i kužio je Isusa ko žena.

Image and video hosting by TinyPic

Kako sam ulovio Liječenog u laži

Nitko nije humaniji od markiza u što su se mogli uvjeriti svi koji su čitali njegova putešestvija. Liječeni u sebi nosi to prokletsvo podvojenosti pesnika-kritičara koji žonglira između sna i jave pa je propustio zapamtiti markizovu opasku na 108. stranici Truliksa:

"Volio bih čuti koliko ste humanitarnih paketa poslali svojem izgladnjelom rođaku u Eritreju. Humanoidi, jeste li svjesni svoje humanosti?" (lipanj, 2007.)

Vidiš, liječeni, kako si postao žrtva markizovih sublimiranih poruka, kao i tvoj jadni kum Šovagović koji se u zadnje vrijeme nešto mota oko patologije isto kao i plagijator Jergović oko male mrtve Srde. Dobro, Jergović barem priznaje da je nekrofil, no moji su leševi za razliku od leševa tvojih gojaznih prijatelja itekako živi i neće oni tako lako pod zemlju jer jedino ih ja mogu sahraniti.
Iz svega ovoga daje se naslutiti da si došao na promociju markiževog remek-djela, a da ga uopće nisi pročitao! To bi moglo objasniti onu tvoju fantastičnu opasku da je tu riječ o vampirskoj književnosti jer prema tvojem oštroumnom folklornom uvidu, mrtvac može govoriti jedino ako je povampiren.

(L)OOO(L)
(C)OOOO(L)
(F)OOOOO(L)

Markiz

Post je objavljen 20.08.2008. u 02:33 sati.